Robert Markovčić, poznatiji kao Moko, 43-godišnjak je iz Svetog Đurđa, a spektar tema koje ga interesiraju i više je nego širok.
Od proučavanja povijesti, kako sam kaže, ‘prije lijevih i desnih’ pa do preživljavanja u prirodi i iskorištavanja prirodnog blaga koje nas okružuje, teme su koje je Markovčić obradio u knjizi ‘Preživjeti apokalipsu’, a od ove godine mnogo vremena posvećuje i video produkciji.
– Ideja da snimamo videe javila se još prije dvije godine. Robert Damjan predložio je da snimimo neki materijal i tako smo prošle godine snimili dva uratka – kazao nam je Markovčić, po struci alatničar, a sad zaposlen kao pomoćni radnik.
Ove godine odlučili su pojačati produkciju. Prije dva dana snimili su čak tri videa: o ptičjoj grahorici, koprivi i izradi luka i strijele.
– Nemamo neki poseban odabir tema, više smo spontani. Uzmemo par piva i krenemo u akciju – kaže Moko.
Što se tiče popularnosti, kaže kako on nije atraktivnog izgleda i ne želi gledanost na temelju toga, već mu je najvažnije da prenese svoje znanje i informacije ljudima koje to zanima.
– Zanimljivo je da puno ljudi iz Srbije prati moje objave, izgleda da je kod njih razvijenije travarstvo. Ima i pratitelja iz Crne Gore, Bosne i Hercegovine, Hrvati iz Australije,…
Drugi dio sadržaja videa odnosi se na povijesti i tu, ističe Moko, njih ne zanima povijest u posljednjih sto godina, već ono što je bilo prije ‘lijevih i desnih’.
– Naša povijest seže puno dalje. Mi želimo približiti ljudima te svjetove koji se sad teško ne naziru.
No zbog svojih aktivnosti, imao je i problema s policijom.
– Bilo je više razloga zbog kojih mi je na vrata došla policija. Kao zbog fotografiranja dok držim kuburu, zbog posjeda starog oružja, a to je oružje koje ja sam radim, lovci su me prijavili jer su misli da postavljam žice…
Te optužbe na vrata su mu dovela, dodaje, čak šest policajaca. Dodatan problem nastao je kad su ponašli sjeme industrijske konoplje.
– Na sudu sam zatražio analizu, kako bi se dokazalo da je riječ o industrijskoj, ne indijskoj konoplji, a nakon toga sve je zastalo, valjda su shvatili da su pogriješili. Sad se nadam da mi neće poslati nešto zbog kuhanja puževa – kazao je Moko.
Na kraju krajeva, cilj mu je sačuvati znanja koja bi u budućnosti mogla koristi nekim novim duštvima i civilizacijama.