O svemu pomalo ovog puta. Školstvo, prosvjetari, plaće, izvrnute vrijednosti, podjele mi i oni. Teško je ponekad izdvojiti samo jednu temu i opisati je, ponekad se nekoliko tema nametne same od sebe odjednom. Krenimo redom.
Škole u medijima
Često se zaposlenici pojedinih škola žale kako se o njihovim školama malo ili ništa piše u raznim medijima, na internetskim portalima ili u tiskovinama. Tko je za to kriv? Novinari zaista ne mogu oblijetati oko svih škola kao pčelice, često su pretrpani poslom i nikako ne stižu pratiti još i zbivanja u školama. Dakle, ostaje na učiteljima, profesorima i ravnateljima da dostave informacije o zanimljivostima i događajima po školama u medije. Onda se o onima koji nisu lijeni dostaviti informacije piše, dolazi ih TV snimati i šira javnost je upoznata s događajima i radom u toj školi. Treba naglasiti da mediji imaju veliku ulogu u formiranju slike puka o pojedinoj školi.
Što se škola više eksponira u medijima, brže će se o njoj pronijeti glas kao o ‘dobroj’ školi, ‘kvalitetnoj’ školi, školi u kojoj se puno i kvalitetno radi. Možda se to čini nevažnim, ali pri upisima u prve razrede itekako se vidi koja je škola na dobrom, a koja na lošem glasu. Može se u nekoj školi raditi savršeno kvalitetno, s odličnim kadrovima, ali kao što u današnje vrijeme nisi jeo ako nisi objavio na fejsu, tako i nisi radio ako nije pisalo u novinama ili na internetu.
Kako bi prosvjetarima olakšali posao medijskog eksponiranja, portal emedjimurje.rtl.hr već nekoliko godina ima svoj Školski kutak na portalu u kojem su suradnici baš učenici osnovnih i srednjih škola Međimurja. Stvar odlično funkcionira, svaka škola dobila je pristup direktno ‘Kutku’ i sami objavljuju tekstove i vijesti iz svojih škola.
Od ove jeseni će isti takav kutak imati i portal varazdinski.rtl.hr. Tako će i sve škole Varaždinske županije imati priliku u javnosti objavljivati sve važno i zanimljivo što se u njihovim školama događa te u javnosti formirati sliku o sebi i svojem radu.
Dopunski rad
Tko god dođe u Ministarstvo prosvjete raditi kao da se natječe u količini dodatnog neplaćenog posla koji će natovariti na leđa učitelja. Od prošle školske godine ponovno je uvedena produžna nastava, ali sad s ‘humanijim’ nazivom ‘dodatni rad’.
O tom dodatnom radu je prošle godine u kolumni već bilo riječi, a nakon što su shvatili da nije baš po zakonu dodatno i neplanirano i neplaćeno opterećivati prosvjetare, ove godine dolaze nove upute vezane uz dopunski rad.
U Zakonu o odgoju i obrazovanju u osnovnoj i srednjoj školi propisano je: ‘kako je škola dužna organizirati pomoć u učenju i nadoknađivanju znanja kroz dopunski rad za učenika koji na kraju nastavne godine ima ocjenu nedovoljan (1) iz najviše dva nastavna predmeta te da ju je učenik dužan pohađati. (Napomenimo samo da ukoliko učenik ne želi pohađati dopunske satove tijekom školske godine on to ne mora. – op.a.)
Ravnatelji kao stručni i poslovodni voditelji škola dužni su organizirati dopunski rad u osnovnim školama u okviru 40-satnog radnog vremena učitelja sukladno zaduženjima koja se obavljaju u navedeno vrijeme, a u skladu s ugovorom o radu.
Sukladno navedenom potrebno je voditi računa o tome da se nakon utvrđivanja broja sati dopunske nastave, učiteljima koji će izvoditi dopunski rad uruče nova Rješenja o tjednom i godišnjem zaduženju.’
I dok je prošle godine bilo sporno dodatno zaduživanje prosvjetara satovima dopunskog rada, ove godine je sporno na temelju čega će se izdavati nova zaduženja jer u rujnu se zaduženja izdaju na temelju Godišnjeg plana i programa rada škole. Izdavanje novih rješenja ne može se temeljiti na tome jer u GPIP nije planiran dopunski rad i tablicama zaduženja učitelja. Kaže jedan ravnatelj, koji je upućen u zakone ovako: ‘…Iz navedenog proizlazi i da bi se trebale donijeti dopune GPIP rada škole nakon utvrđivanja broja sati dopunske nastave i učitelja koji će je izvoditi. Uz to, trebalo bi dopunski rad planirati i u Kurikulu škole, kao što se planira i dopunska nastava.
Treća stvar je da bi dopunski rad trebalo regulirati i Pravilnikom o tjednim zaduženjima, jer sada nije jasno u kakva zaduženja spada taj dopunski rad – u normu nastave ili u normu sati koji proizlaze iz redovite nastave. Lijepo je napisati dopis i reći izdajte novo rješenje, a o drugim stvarima opet lutanje…’
Dakle, opet puno spornih detalja, vjerojatno ni donositelju tih silnih propisa i zakona nije baš skroz jasno ‘što i kako’, važno je samo da se donese nekakav zakon, a kako ga provesti manje je bitno. Važno je ‘ostaviti trag u snijegu’ pa makar i taj trag bio blatnjav.
Ide li se linijom manjeg otpora, ni jedan učitelj ili profesor koji drži do svojeg dostojanstva neće dati raditi majmuna od sebe pa će lijepo svima podijeliti pozitivne ocjene i tako si skinuti dodatni posao s leđa.
I to je u redu. Ako učenik nije cijele godine radio, ako nije učio ni pisao zadaće, je li to odgovornost učitelja? Učenik uči za sebe, a ne za druge. Ako je njemu u redu nerad i neznanje, neka mu je. Uvijek postoji potreba za nekvalificiranom radnom snagom. Osim toga, zar nije svojevremeno jedan vrli političar rekao kako kila mozga stoji (tadašnje) dvije marke? Zar nije nedavno u medijima objavljena priča o djevojci koja ima završena četiri fakulteta i ne može naći posao? I onda da se prosvjetari pate nakon deset iscrpljujućih mjeseci nastavne godine 40 dodatnih sati s učenikom koji ne želi učiti?
A koliko vrijedi znanje u odnosu na fizički rad
Jedan sat instrukcija iz, recimo engleskog jezika ili matematike, košta uobičajeno 50 kuna. Da bi se davale instrukcije, onaj koji instruira morao je dobro guliti klupe i učiti kako bi uopće takve instrukcije davao.
Osoba s motokultivatorom (frezom) za frezanje (prekopavanje) površine od 300 kvadrata, na terenu ravnom kao tenisko igralište, dakle maksimalno sat vremena ne pretjerano teškog fizičkog posla, traži 500 kuna. Ne sjećam se da sam ikada igdje čula da za frezanje treba završiti neke posebno teške škole i polagati naporne ispite. Dakle, sat guranja stroja košta ravno deset puta više nego sat intelektualnih usluga.
A mali motokultivator u trgovini se može naći već za 1500 kuna. I onda da učenici uče? Pada u vodu teorija: učite djeco kako biste više zarađivali. Aha, mo’š misliti.