Mnogo ljudi okupilo se jučer na varaždinskom groblju kako bi na vječni počinak ispratili Davora Puttara, Varaždinca kojeg su mnogi poznavali.
– Rocker i fotograf, to su možda dva ‘zanimanja’ po kojima će ga mnogi pamtiti – opisao je Vanja Gajić, veliki Davorov prijatelj, još otkako su ‘davno, prije 50 godina, kao i svi zaigrani klinci željni zezancije i ljubavi prema glazbi, osnovali bend i nazvali se Kamenom generacijom’.
Kamena generacija – pristoji gradski fakini
Taj je peteročlani bend, u kojem su svi od reda 1949. godište, nastao u vremenu kad su glazbenom scenom žarili i palili rockeri Rolling Stonesi.
– Prvi nastup imali smo 1966. godine, a bez većih prekida smo svirali do kad nas životne obveze nisu rastavile. Nakon gotovo 20 godina pauze od nastupa, 1993. godine me nostalgija ‘natjerala’ na ponovno okupljanje – kazao je Vanja.
– Tad sam okupio nas i druge tadašnje varaždinske bendove. Marljivo smo vježbali i pripremali se za nastupe svakog vikenda, a svirke smo nazvali ‘Subota naše mladosti’. Tako smo punih deset godina, najčešće u vrijeme Korizme, svirali u Turistu, a koncerti su bili izuzetno posjećeni – prepričao je Vanja.
Davor je svirao bass gitaru, a bend je izvodio pop i rock pjesme koje svi znaju, a upravo to, smatra Vanja, bilo je ključno što su na svirke dolazile sve generacije.
– Bili smo obični gradski pristojni fakini, dobri sa cijelom Korzo generacijom. Nismo smo se nikada pravili važni da smo mi nešto posebno u odnosu na sve ostale mlade u gradu, i zato nas je gradska generacija prihvatila od prve.
Zanimljivo je i to kako je Kamena generacija svirala gotovo uvijek u Varaždinu, a svega jednom u Čakovcu.
– Nisu nas nikada zanimali novci jer ništa ne može zamijeniti taj osjećaj kad osjetiš tu pozitivnu vibru publike.
Osim toga, Generacija nije nikad mijenjala postavu.
– Davor je, kao i ostali članovi, s nama bio od prvog do zadnjeg dana, a posljednji smo put svirali 2010. godine na Stančiću. Davor je tad bio u lošem stanju, jedva je stajao, ali se trudio maksimalno da izdrži do samog kraja. Prošle godine, povodom 50 godina od prvog nastupa, želio sam organizirati jubilarni koncert, no Davor je već bio jako bolestan i nije mogao nastupiti.
‘Davor je bio velika dobričina i zabavljač’
Davor i Vanja bili su najbolji prijatelji pedeset godina, stoga je nezahvalno bilo izdvojiti i ukratko opisati kakav je bio Davor kao čovjek.
– Svašta smo prošli zajedno, bili smo obiteljski prijatelji, ljetovali, kampirali, pili kave zajedno. Bili smo i miljenici žena u mlađim danima, no tako to ide kad si muzičar – kazao je Vanja.
– Davor je bio uvijek najzabavniji u društvu, svi su ga ‘imali rada’ jer je bio velika dobričina, šaljividžija, veliki čovjek kojeg si jednostavno morao voljeti. Bio je spreman uvijek pomoći – prepričavao je njegov prijatelj sa suzama u očima.
– Fascinantno je, kazao mi je njegov sin, da je želio biti pokopan u majici na kojoj piše Kamena generacija.
Osim izuzetnog sluha za glazbu, Davor Puttar je gotovo 35 godina radio u varaždinskom Gradskom muzeju kao fotograf.
– Deseci tisuća fotografija muzejskih i umjetničkih predmeta, izložbi, događanja, sve to danas živi u katalozima i publikacijama Muzeja. Prateći suvremena zbivanja u Varaždinu, Davor Puttar trajno će kroz svoje dokumentarne i umjetničke fotozapise ostati u gradskim arhivima, u varaždinskoj povijesti i Muzeju – istaknuto je jučer na sprovodu.
Gašenje Kamene generacije
Ipak, šira varaždinska javnost pamti ga kao glazbenika, a njegovom smrću Kamena generacija prestala je postojati.
– Dogovor je bio da se Kamena generacija neće nikad raspasti, već se može samo ugasiti kad prvi ‘ode’. Nažalost, Kamena generacija ne postoji od subote, ali uspomene na zajedničke trenutke će, koliko god patetično zvučalo, trajati vječno – zaključio je Vanja Gajić.
