‘Svjetlo i tama pričaju’ projekt je koji se ovih dana provodi u varaždinskim osnovnim i srednjim školama, a za to je zaslužna suradnja Grada i predstavnika Hrvatske udruge za školovanje i mobilitet.
Riječ je o nizu predavanja i radionica u varaždinskim osnovnim i srednjim školama, na kojima su glavne teme predavanja i radionica sljepoća kao invaliditet, pristup i komunikacija sa slijepom osobom, različite uloge pasa pomagača, osobna iskustva slijepih osoba te njihov suživot sa psom vodičem.
Osim toga, u svakoj školi postoji mogućnost praktične vježbe u sklopu kojih učenici ‘iz prve ruke’, prolaskom staze s preprekama uz povez na očima i pratnju pasa vodiča, mogu doživjeti kako je slijepim osobama.
Nakon već nekoliko održanih predavanja danas su članovi Udruge boravili u varaždinskom Centru za odgoj i obrazovanje ‘Tomislav Špoljar’, a najveće oduševljenje i zanimanje kod djece su, dakako, pobudili psi vodiči.
– Trenutno boravimo ovdje tri dana, a cilj nam je senzibilizirati Varaždince kako bismo stvorili bolje uvjete za integraciju djece s teškoćama u razvoju u zajednicu, te upozoriti na specifične potrebe slijepih osoba kada je riječ o orijentaciji i kretanju te vještinama u svakodnevnom kretanju – kazala je Mira Katalenić, predsjednica Hrvatske udruge za školovanje pasa vodiča i mobilitet.
Katalenić je istaknula i kako u varaždinskim osnovnim školama vladaju dobri uvjeti za integraciju djece, tako da smatra kako bi bilo dobro kad bi Centar ‘Tomislav Špoljar’ nabavio psa pomagača.
– Imati takvog psa puno znači, a može ga se uključiti u individualni rad s djecom, odgojno obrazovne aktivnosti ili pak grupni rad – pojasnila je.
Psi Boy, Cili i Max ovih su dana prave ‘zvijezde’ na hodnicima škola.
– Sva su djeca željela psa pomaziti, radovali su se, a izazvati spontanu reakciju djeteta je ključno u komunikaciji sa psom – smatra Katalenić.
Ravnatelj Centra ‘Tomislav Špoljar’ Marin Vučić kazao je da je potrebno premostiti operativne prepreke kako bi Centar nabavio psa.
– Potrebno je imati osobu, po mogućnosti zaposlenika škole, koji bi se o psu brinuo svakodnevno. Novac nije problem, ali zaista treba naći nekoga tko bi cijeli dan bio sa životinjom – kazao je ravnatelj, dodavši kako je odlično što psi, u suradnji s Udrugom, barem periodično dolaze u školu.
– Nevjerojatna je reakcija djece na psa, tako da je ovaj projekt veoma važan i za djecu, ali i sve građane. Staviti se u ‘cipele’ osobe koja ne vidi je zaista drugačije, a uči nas tomu da postoje različitosti koje je potrebno prihvatiti – zaključio je.
