– Šest mjeseci radio sam u Irskoj. Glavni razlog zašto sam otišao bio je taj što nisam bio zadovoljan odnosom prema radnicima u industriji u kojoj sam radio. Da, i plaća je bila mala, ali mala plaća se čak i može izdržati ako je odnos prema radnicima onakav kakav bi trebao biti. A to ovdje nije bio slučaj.
To je početak priče Olivera Ozvatića, nekadašnjeg radnika varaždinske Koke. Bio je među prvima od 20-ak radnika Koke koji su u drugoj polovici prošle godine otišli iz poduzeća i krenuli u Irsku. Svi preko agencije koja je za tamošnje tvrtke tražila radnike.
– Po tom pitanju sve je bilo kako treba. Čak sam se i osobno angažirao kada je agencija tražila radnike, iako, to moram naglasiti, nisam imao nikakve koristi od toga. No agencija je radnicima nudila dobre uvjete i ispunjavala ih je – priča Ozvatić.
A ono što je agencija nudila radnicima bio je plaćen put, pomoć oko dobivanja PPS-broja (slično poput našeg OIB-a), liječnički pregled, plaćeni smještaj u trajanju od dva tjedna do mjesec dana dok radnik ‘ne stane na noge’, prijevoz taksijem na posao prva dva tjedna… I, naravno, siguran posao.
– Evo, baš neki dan su mi se javili neki ljudi. Kažu da su zadovoljni. Plaća im je 700 eura tjedno. Tjedno, ne mjesečno! – kaže Ozvatić.
No on se vratio. Je li bio nezadovoljan i razočaran životom u Irskoj?
– Ne, ni najmanje. Da smo i supruga i ja otišli u Irsku, uspjeli bismo si osigurati egzistenciju za godine koje dolaze. No kako nije bilo mogućnosti da gore preseli cijela obitelj, nakon šest mjeseci donio sam odluku. A odluka je bila da mi je obitelj na prvome mjestu. Presudili su, dakle, privatni razlozi – objašnjava i dodaje da kada bi postojala mogućnost da cijela obitelj preseli u Irsku, ponovo bi se na to odlučio.
Sada radi u sasvim drugoj branši, bavi se ‘malerajem’.
– Plaća mi je dvostruko veća. Odnos prema meni kao radniku je više nego korektan. Poslodavac kakvih nema mnogo u Hrvatskoj, za poželjeti. U Koki sam proveo 26 godina. Sad sam tu gdje jesam, jer nisam više mogao ‘zidati tuđe dvorce’, morao sam početi misliti i na sebe i svoju obitelj. I uvjeren sam da mnogi koji odlaze iz Hrvatske ne rade to samo radi bolje zarade. Mnogi kvalitetni radnici ostali bi ovdje, samo kad bi se odnos prema radnicima u Hrvatskoj promijenio. Oni traže samo običan, normalan, korektan odnos, da ih se cijeni kao osobe i kao radnike. Baš ništa više od toga.
