Svaka majka žrtvuje se za svoje dijete, ali tko su žene koje se žrtvuju za svaku majku? Najprimalje su za 24 sata podijelile čari posla i svoja iskustva.
Primalja ima dvije uloge pri porođaju. Prva je pratiti zdravstveno stanje majke i djeteta, što se, uostalom, uči i u školi. Drugo je trudnici pružati ljubav i potporu te joj pomagati smoći snage i uliti hrabrost i vjeru da ona to može.
Sigurnost rodilje na prvo će mjesto istaknuti i Ksenija Horvatić, primalja koja je u varaždinskoj bolnici porodila oko 5500 novorođenčadi. Vrijeme koje ne provodi u rađaonici iskoristi za čitanje knjiga, učenje i stručno usavršavanje. Unatoč obavezama i noćnim smjenama, ljubavi i energije ne nedostaje joj ni danju ni noću, pišu 24 sata.
– Posebno me veseli kad se mogu potpuno predati toj rodilji, primiti je za ruku i kad ona mene primi za ruku, osjećajući se sigurnom i zaštićenom – kaže primalja Ksenija. Ljubav prema ovom poslu prenijela je i na svoje kćeri, koje su odlučile poći majčinim stopama i završiti medicinsku školu.
– Sretna sam što se nalazim na izvoru života te što svojim znanjem i vještinama pomažem ženama – kaže Ksenija priznajući da ne može izbjeći stres koji je u ovom poslu neminovan.
Posao primalje shvaćaju jako ozbiljno, no rado će se prisjetiti i smiješnih trenutaka kojima su svjedočile tijekom desetljeća svojeg vrijednog i požrtvovnog rada. Jednu od anegdota podijelila je i Čakovčanka Karmen Cesarko Vidović.
– Kad sam jednu ženu pripremala za porođaj, rekla sam joj da sa sebe skine svo zlato. Vrativši se po nju, zatekla sam je potpuno golu. Ispričala mi je kako je mislila da joj tepam i da sam joj rekla: ‘Skini se, zlato’ – kroz smijeh je prepričala Karmen.
Ipak, kao i u svakom poslu postoje teški trenuci, koji nisu zaobišli ni Varaždinku Kseniju Horvatić.
– Najteže mi je kad dođe rodilja koja bi svaki čas trebala roditi, a ne čuju se otkucaji srca bebe i na kraju se rodi mrtvorođenče. Neke majke tad osjećaju krivicu, neke plaču, a neke šute. Najbitnije da u tim trenucima omogućimo rodiljama da se u miru oproste s djetetom – s tugom u glasu kaže Ksenija.
Primalje su zakinute
Najžalosnije je od svega što primalja u Hrvatskoj kronično nedostaje. Potvrdili su to za 24 sata i iz Hrvatske udruge za promicanje primateljstva.
– Žalosti me što su primalje zakinute za mogućnost pohađanja više škole za prvostupnice primaljstva jer ih nema na nivou države, nego postoji samo izvanredni studij u Rijeci i redoviti u Splitu – rekla je Kasunić. Smatra kako su primalje jako zakinute.
– Znanje smo stjecale kroz rad, od starijih kolegica crpile smo iskustvo i znanje koje se samo u rađaonici može postići- zaključile su sugovornice.
