U jednom dijelu knjige koja je pravi ‘Sveti gral’ za sve ljubitelje povijesti našeg grada – ‘Povijest grada Varaždina’ Rudolfa Horvata, autor se osvrće na socijalne prilike koje su vladale u Varaždinu oko 1840. godine.
Varaždinski su građani nosili ‘lajbece’ (prsluke), urešene srebrnim ili posrebrenim gumbima koji su bili veliki poput jajeta. Takve ‘lajbece’ izrađivali su domaći saboli (krojači).
Na donji dio tijela Varaždinci su navlačili tijesne suknene hlače, ukrašene pletenim vrpcama. Kapute su oblačili samo u zimsko doba, a ljeti jedino prilikom odlaska u crkvu.
Varaždinski ‘šnajderi’
A varaždinski obrtnici kada bi zimi odlazili u okolna mjesta na sajmove zaštitili bi se bundama koje su izrađivali domaći krznari, a glave su pokrivali šubarama.
Naravno, varaždinska ‘gospoda’ tj. velikaši, plemići, trgovci i bogatiji građani imali su vlastitu modu. Oni su umjesto tijesnih hlača nosili ‘pantalone’, obično od bijelog sukna, a umjesto kaputa nosili su frak koji je bio obično modre ili zelene boje.
Ta gospodska odijela šivali su varaždinski ‘šnajderi’, odnosno obrtnici krojači njemačkog podrijetla koji su pritom upotrebljavali sukno, baršun i druge fine tkanine.
Bič nedjeljom
Također su izrađivali i kabanice koje su gospodu štitile od zime. A umjesto krznenim šubarama, svoje su glave pokrivali visokim cilindrima, koje su su od zečje dlake pravili glasoviti varaždinski klobučari.
A neko vrijeme vladao je u Varaždinu i čudan običaj da građani i gospoda odlaze na nedjeljnje šetnje noseći u ruci korbač ili jahaći bič.
No, to je magistrat vrlo brzo zabranio jer se često događalo da bi se građani na šetnji potukli sa slobodnjacima i kmetovima iz okolnih mjesta, a često je do bičevanja dolazilo i kod učestalih svađa u varaždinskim krčmama.
Zaštita potrošaća
Što se tiče obrtnika, najviše su se građani tužili vlastima na mesare, pekare i sapunare. Mesarima su prigovarali da varaju kod prodaje mesa prilikom vaganja.
Pekarima se predbacivalo da prave premalene žemlje i da im kruh nije određene težine, a sapunarima da izrađuju premekan sapun i prodaju pretanke i premalene svijeće.
I doista, kad su se pritužbe istražile, krivci su se teško kažnjavali. Tako su izvjesni varaždinski sapunari Trup i Koterba izgubili sav svoj sapun i svijeće jer se ustanovilo da im roba nije određene težine i kakvoće.
Magistrat je tako njihovu robu zaplijenio i javno prodavao na trgu uz posve nisku cijenu čime su dotični obrtnici za svoj prekršaj pretrpjeli veliku materijalnu štetu i doživjeli veliku sramotu, pa i psovanje na trgu od strane ogorčenih građana Varaždina.
