Nekada u Varaždinu nije bilo ulične rasvjete, pa kada bi koji građanin po noći morao izlaziti iz svoje kuće, ponio bi sa sobom lampaš kojim bi si osvjetljavao put.
Tek 1837. godine zaključilo je Gradsko vijeće da će se u Varaždinu uvesti javna rasvjeta.
I tako su zaista po svim glavnim i prometnijim ulicama po gradu podignuti stupovi na koje su instalirane svjetiljke u kojima je gorjelo obično ulje.
Prvi put je ta ulična rasvjeta stavljena u pogon 31. listopada 1838. godine i taj novitet je građanstvo Varaždina prihvatila s velikim veseljem.
Ipak, uskoro su počeli neki gradski zastupnici prigovarati da su svjetiljke postavljene prerijetko i da se u njih stavlja premalo ulja zbog čega prestaju svijetliti već poslije 9 sati navečer.
A svima koji su se žalili i prigovarali je tadašnji gradski konzul Pavao Kovač odgovorio: ‘Do devete vure svetli kak tak, a potlam devete vure neje svetlo ni potrebno, kajti do onda mora vsaki pošteni človek biti već doma!’
