U današnje vrijeme slonova više nema ni u zagrebačkom Zoološkom vrtu, no u neka prošla vremena moglo ih se vidjeti kako šetaju velikom ledinom i na – varaždinskoj Banfici.
Slonovi s ove fotografije, objavljene na Facebook stranici Povijest grada Varaždina, ‘zaposlenici’ su francuskog cirkusa Medrano, čijih će se gostovanja u Varaždinu rado prisjetiti mnogi Varaždinci.
Naravno, vremena su se promijenila. S njima je došla i spoznaja da tretman životinja u cirkusima i nije onakav kakav bismo poželjeli tim divnim bićima. Stoga današnje generacije više nemaju prilike doživjeti cirkus kakav je nekad bio.
No Medrano i dalje djeluje, i dalje u svojim točkama koristi slonove, tigrove, deve… Samo toga cirkusa nema na našim prostorima.
Na Banfici je cirkus i danas
A kako je bilo nekada, komentirali su sami Varaždinci.
– Cirkus na Banfici je bil još 80-ih, moj svekar je kao veterinar išel pregledavati životinje – prisjetila se Wanda Tudja-Strahonja.
– Glavni je cirkus bio da je cirkus lociran na zemljištu mojih bake i djeda. Grad je im je uredno naplaćivao porez za zemlju, a cirkusu, naravno, cirkusarinu. Prošle su još godine od tih cirkusarina koje su kulminirale proglašenjem zemljišta od interesa za grad. To se danas zove urbana komasacija – osrvrnuo se na zanimljiv detalj Tomislav Kovačić.
– Da, uvijek je bio cirkus na Banfici. I dan-danas je, u malo drugačijem obliku – komentirao je Krunoslav Kovač.
Malog tigra naganjali po Banfici!
Nino Banovec sjetio se da su jednom malenog tigra naganjali po Banfici!
– A ja sam valjda bila premala da se toga sjećam. Mada imam sliku s malim tigrom, brijem da je to bil cirkus kod nas – nadovezala se Klara Markotić.
– E, da, taj tigar kojeg su navlačili za naslikavanje je pobegel – ustvrdio je Banovec.
Bila su to vremena! Komentirali su tako brojni Varaždinci. A Zubejda Lišić usporedila je ono vrijeme s današnjim.
– U naše vrijeme nismo znali za video igrice i ostale gluposti, ali je zato bilo raznih cirkusa na sve strane. Naša djeca danas, nažalost, nemaju puno toga.
Mediji mu nisu bili skloni
I dok se Varaždinci s nostalgijom prisjećaju cirkuskih gostovanja, čini se kako Medranu, kao i ostalim cirkusima (primjerice Moira Orfei), mediji i nisu bili previše skloni.
Tako Varaždinske vijesti 1962. godine pišu kritički o načinu na koji se cirkus oglašava.
‘Cirkus Medrano gostuje u našem gradu i svoje prisustvo najavljuje pisanim i crtanim reklamama koje se ne bi trebale tolerirati ni u kakvom selu, a kamoli usred grada. Odobrenja za javno reklamiranje trebalo bi zato dati tek nakon uvida u izgled reklama.’
‘Najprimitivniji neukus’
Osam godina kasnije, u broju od 10. lipnja 1970., pod egidom ‘Zapaženo’ i u uz naslov ‘Loša reklama’ piše sljedeće:
‘Trodnevno gostovanje jednog cirkusa u Varaždinu samo po sebi ne zaslužuje posebnu pažnju, ako nije popraćeno opravdanim negodovanjem posjetilaca, kakav je bio slučaj nedavno sa cirkusom Medrano.
Ne ulazimo u sam program i njegovu kvalitetu. Bilo je i dobrih, i loših, više ili manje uspjelih tačaka. Međutim, jedna trupa zvučnog imena i pristojne tradicije kao što je Medrano ne bi smjela dozvoliti propuste kakvih je bilo.
Na primjer:
— razglasni uređaj funkcionirao je u prvom dijelu programa loše, a u drugom je zanijemio. Kako su se osjećali izvođači i posjetioci, ne treba komentirati;
— do sjedećih mjesta u petom ili šestom redu moglo se doći uz dosta rizika, a neki su posjetioci padali kao kruške; srećom težih povreda nije bilo;
— dekor, ako se tako može nazvati ono ispred čega je nastupao najavljivač i orkestar, daleko je ispod nivoa najprimitivnijeg neukusa;
Mogli bismo tako redati zamjerke. Mogli bismo i preći šutke preko njih. Međutim, riječ je o jednom gostovanju koje ostaje u lošem sjećanju. Tako lošem da baca ružnu sliku na nekada renomirani Medrano. Gledaoci se osjećaju prevarenima, a to će biti razlog da ubuduće bolje razmisle nego plate skupu cijenu za ulaznicu.
Loša reklama je ostala, a ona može imati za posljedicu nepovjerenje prema budućim gostovanjima sličnih trupa.’
Od Medrana učiti o ‘propagandi’
Nešto blažom retorikom Varaždinske vijesti popratile su dolazak Medrana u Varaždin 1981. godine. U foto-vijesti pod naslovom ‘Propaganda’, uz fotografiju Ivana Levanića, stoji svojevrsno čuđenje reklamiranju na način koji danas poznajemo pod nazivom ‘jumbo plakati’.
‘Oni koji vode Cirkus Medrano, sudeći po ovoj fotografiji, dobro znaju šta je to propaganda, kako treba animirati publiku. Desetak dana prije dolaska cirkusa u Varaždin, u gradu su postavljeni propagandni panoi. A i mjesta na kojima su postavljeni dobro su odabrana. Uglavnom su to punktovi gdje prolazi najveći broj naših sugrađana. Sve u svemu, obavljen je odličan propagandni posao. Povod je to da se zamislimo nad propagandom niza manifestacija koje se održavaju u našoj sredini. Još nije bilo da se propagandni panoi kojima se građani obavještavali o akcijama u vezi proslave 800. godišnjice grada postave na desetak mjesta. Za dobru propagandu i informiranje građana bilo bi to dovoljno. Ovako, uz ionako neriješeno pitanje plakatiranja u gradu, većina manifestecija prođe bez odgovarajuće, dobro osmišljene propagandne akcije.’
