Darko (39) iz Varaždina prije tri godine odlučio je ‘spakirati kofere’ pa potegnuti do daleke Kanade. Nakon nekoliko mjeseci tamo mu se pridružio i ostatak obitelji, supruga i dvoje djece. I danas su tamo i, kako kažu, ne misle se vraćati.
Nekad se to nazivalo ‘trbuhom za kruhom’. Danas one koji odlaze u inozemstvo na to tjeraju razni motivi, no među njima su oni ekonomski i egzistencijalni i dalje na prvome mjestu.
– Komentari da u Hrvatskoj ima posla za one koji žele raditi možda u nekoj mjeri i jesu točni, ali razlika između posla odnosno radnika i robije odnosno roba je velika. Ja nisam želio da me se u poslu ponižava, da mi se ne plaća moj rad, da me se odvaja od obitelji radi nečijeg interesa. U tom trenutku, kada je srednja klasa primorana raditi za takve ‘gazde’ koji nemaju kulturu i poštovanje, a vlast im je često zaleđe, onda se život pakira u kofer i odlazi – započinje Darko svoju priču.
Početak je težak
Početak u Kanadi bio je, kaže, težak.
– Živiš šest do 12 mjeseci bez obitelji, nemaš dobrog frenda za požaliti se, dobiti neki savjet… Od ‘naših’ što se može dobiti je eventualno puno filozofiranja i spletkarenja. Onda nađeš kanadske prijatelje, koji, ako ne mogu pomoći, neće ni odmoći. Mogu reći za Kanađane da nisu opterećeni glupostima, ne zanima ih ni jučer ni sutra, jesi li s istoka ili zapada, tko ti je bio djed i gdje si bio ’91. Sistem im je takav, ne opterećuj mozak nečime što nije važno.
Kaže da pronaći stan nije problem, ali kupiti auto već je.
– Auto možeš kupiti ako imaš keš. Ni jedna banka neće te kreditirati dok ne dokažeš svoj status u Kanadi kao ‘permanent resident’, odnosno da imaš trajno boravište. Ako uspiješ s prodavačem automobila dogovoriti da garantira za tebe, onda možda možeš do auta i prije, ali za to treba puno dokazivanja.
Nema uznemiravanja u slobodne dane
Darko je u Hrvatskoj bio vozač kamiona. I u Kanadi je vozač kamiona.
– U transportu je odgovornost velika, isto kao i kod nas. Ako te zaustave s neispravnim kamionom, sam si kriv, jer si dužan obavijestiti o neispravnostima i zatim ti nađu ili sam tražiš prvi servis. U Hrvatskoj je kamion uvijek neispravan, uz opravdanje ‘daj još ovu turu pa bumo onda slagali’. Ako odbiješ, onda si glumac, lijenčina, neradnik. U Kanadi sam mijenjam jedino žarulju na farovima, sve ostalo radi servis.
Kaže kako u kompaniji za koju radi transportne ture traju od 10 do 14 dana, nakon čega slijedi dva do tri dana odmora.
– I dok sam doma s obitelji, poslodavac me ne uznemirava. U Hrvatskoj me se nazivalo već trećeg dana godišnjeg odmora, a da ne pričam o slobodnim danima, kada me se nazivalo u vrijeme nedjeljnog ručka i slično – prisjeća se Darko.
Plaća može sjesti samo ranije
Plaće se isplaćuju, priča nam, tjedno ili dva puta mjesečno.
– Ne kasne, mogu doći samo ranije. Na primjer, ako datum za isplatu pada na vikend, novac je na računu u petak. Do sad nitko me nije kraduckao ni zakidao na plaći. Tu je novac jako osjetljiva stvar. U Hrvatskoj je bilo ‘e, daj, buš se strpel, nisu mi još platili onu turu’. Ili ‘stari, kupil sam novi kamion, evo samo da ga regam i pustim u pogon pa bu lova na računu’. Bilo je i da smo se tužakali zbog neisplate pa te sud nakon dvije godine pozove i ispituje detalje, koje si, normalno, zaboravio i već otpisao potraživanje i na kraju imaš sreće ako ne presude u njegovu korist.
Nema prisiljavanja na prekršaje
Odnos dispatcher–driver je na visokoj razini, a to se, priča Darko, vidi i po tome što nema prisiljavanja na prekršaje i ilegalne radnje. A upravo to je doživljavao u Hrvatskoj.
– Imam slike koje pokazuju razinu komunikacije tu i tamo – pokazuje nam.
Zarada i troškovi
Što se tiče zarade i načina života, to je vrlo individualno, objašnjava naš sugovornik.
– Što zaradiš, to i trošiš. Ovisno o apetitima, naravno. Netko sve potroši, a netko štedi. Nakon potvrde trajnog boravišta moguće je dobiti kredit, koji možeš ostaviti da stoji ‘za nedajbog’ ili trošiš pa plaćaš kamate na potrošeno i vraćaš kako ti odgovara.
Ostaje četvrtina primanja
U njegovoj obitelji nakon podmirenja svih životnih troškova preostane još četvrtina primanja.
– Ne štedimo previše, ali nismo ni previše rasipni. Imamo normalan auto, hondu civic, kuha se većinom kod kuće, jer je zdravije. Ako nešto obavljamo u gradu, idemo u restoran. To je uglavnom onda kada smo u šopingu. Što se tiče toga da se može uštedjeti kuhanjem kod kuće u odnosu na prehranu u restoranima, razlika je zanemariva – priča Darko.
O školovanju
Osvrnuo se i na obrazovni sustav.
– Osnovno školstvo je besplatno. Srednje također. Odlični u srednjoj imaju povlastice za koledž ili dobiju potporu od grada, pokrajine, poduzeća… Oni ispod praga plaćaju sami, a nije jeftino.
U Hrvatsku samo na godišnji
Kaže Darko na kraju da će u Hrvatsku doći samo na godišnji odmor.
– Bilo bi lijepo da se okupi stara ekipa pa da popijemo koju za stara vremena. Ali mimo godišnjeg odmora Hrvatska me vidjeti više nikad neće. U Kanadi sam se našao i ne vraćam se.
