Mladi ban Franjo I. Frankopan Slunjski koncem 16. stoljeća bio je najpopularniji čovjek u cijeloj Hrvatskoj. Posebno se odlikovao svojom ratnom vještinom i hrabrošću, a budući da mu je većina posjeda bila uz granicu Bosanskog sandžaka i izložena stalnoj turskoj opasnosti, trošio je sav prihod s posjeda na utvrđivanje gradova i straže te proveo čitav život u ratovanju s Turcima.
1572. godine bio je jedini muški član knezova Slunjskih pa se cijela Hrvatska jako obradovala kada se pročula vijest o skoroj ženidbi mladog bana. Za buduću suprugu odabrao je jedinu kćer baruna Ladislava Krečina, koji je tada bio jedan od najbogatijih velikaša u Ugarskoj, lijepu Juditu.
Vjenčanje se trebalo obaviti u gradu Mikulovu u današnjoj Češkoj, na posjedu baruna Krečina gdje je na svoje imanje barun naselio Hrvate koji su pobjegli pred Turcima, a još dan danas postoje u okolici Mikulova tri hrvatska sela. I tako je ban Franjo krenuo iz svog dvorca na vjenčanje i 1.prosinca 1572. godine put ga je nanio u naš Varaždin.
Putem je sam Frankopan primjetio da mu se, vjerojatno zbog zime, pojačao čir iza uha te je u Varaždinu zatražio da mu dovedu liječnika koji bi mu taj čir odstranio. U to vrijeme još u cijeloj Hrvatskoj nije bilo školovanih liječnika, a takve poslove obavljali su brijači koji su ljudima vadili zube, puštali krv, zacjeljivali rane svakojakim uljima, mastima i biljem i općenito se bavili liječničkom praksom.
I u Varaždinu je brijač nožićem izrezao banov čir iza uha, a da mu rana brže zacijeli i da može čim prije nastaviti svoje putovanje, uštrcao mu u nju škorpijonovo ulje. Time je vjerojatno otrovao banovu krv pa je do jutra Frankopanu otekla cijela glava i vrat te se tužio da ne može disati i još je kasnije istog dana podlegao infekciji.
Tako se sjajna svatovska povorka koja je dopratila Frankopana u Varaždin pretvorila u tužan sprovod bana kojeg je hrvatski narod nazivao ‘mačem i štitom’ svojim, ali kojem nije bilo suđeno da slavno pogine od mača na bojnome polju, već jadno od noža nevještog liječnika u Varaždinu.
