Posljednjih dana Božena Kapitarić bila je izuzetno medijski eksponirana i to s pravom. Jer biti Najsestrom u državi nije mala stvar pogotovo što su tako odlučili pacijenti.
Ta NAJ je Božena Kapitarić (55) glavna sestra Centralne dnevne bolnice u Županijskoj bolnici Čakovec, a za to prestižno priznanje predložila ju je skupina onkoloških pacijenata, Udruga medicinskih sestara Čakovec, Hematološko društvo te druge strukovne udruge i udruge pacijenata.
Pacijenti su izdvojili njezinu empatiju i raspoloživost pacijentima bez obzira na radno vrijeme, dok je udruge navode kao primjer svim medicinskim sestrama. Njoj je ovo već drugo priznanje za Najsestru. Prvo joj je uručeno 2012. godine.
Tko je Božena Kapitarić?
Rođena sam početkom studenog 1962. u Varaždinu, odrasla u Vinici. Srednju medicinsku školu završila u Varaždinu. Prvo radno mjesto mi je bilo bolnica Novi Marof, radila sam u bronhološkom kabinetu, kemoterapiji ,prijemnoj ambulanti, spirometriji.
Sada mi je prilika da zahvalim svim kolegicama i liječnicima u bolnici Novi Marof koji su me naučili raditi i nesebično davali savjete i iskustva – rekla je uvodno i dodala:
– 1994. prihvatila sam novi izazov te se zaposlila u Županijskoj bolnici Čakovec, najprije na Pulmološkom odjelu gdje sam obavljala poslove u bronhoskopiji, spirometriji, pulmološkoj ambulanti i kemoterapiji na dislociranom odjelu na Ksajpi u odličnoj ekipi na čelu s dr. Chalfeom, dr. Horvatom, dr. Ostričkim, dr. Kovačević, dr. Škvorc i naravno tim sestara: Terezija, Zorica, Dragica, Štefica, Brigita, Sandra, Nada i Mirjana.
Od 2007. radim u Centralnoj dnevnoj bolnici s kemoterapijom kao glavna sestra, zahvaljujući rukovodstvu prihvatili smo nov način rada. Dobila sam priliku i iskoristila da sama s timom organiziram dnevnu bolnicu.
Da li je medicina bila prioritet vašeg obrazovanja?
– Moram priznati da u početku baš i nisam znala da ću biti medicinska sestra pa sam nakon osnovne škole krenula u Rudarsku školu u Varaždinu jer sam bila kreativna osoba i ležala mi je nacrtna geometrija.
Međutim, sam kućni odgoj, gdje su me učili da treba pomagati bolesnim i nemoćnima utjecalo je na odabir nove škole. Odabrala sam varaždinsku Medicinsku nekako gdje sam uvidjela da baš to želim raditi i da ću moći svoju kreativnost primijeniti na radnom mjestu medicinske sestre što kasnije ni u jednom trenutku nisam požalila već u trenutku kada sam na praksi došla na prvi doticaj s pacijentima.
Već tu sam stekla neprocjenjiva iskustva tu sam shvatila težinu i odgovornost prema poslu, a pogotovo zato jer radim sa timom koji se trudi da budu što bolji u svakodnevnom radu, ponosna sam na njih jer su uz rad završili više škole i jer su krenuli i rade humanitarno i van radnog vremena.
Razlikujete li pacijente i što su oni za Vas?
– Razlikujem ljude i hvala Bogu pa svi smo različiti pa tako i kad smo bolesni, zahtjevni, u stresu, strahu pa tako i treba gledati ljude, individualno. Oni su za mene bliske i osobe koje traže pomoć, a takvima treba biti dostupan 24 sata, takvima trebaš dati cijelog sebe.
Uz rad ste se usavršavali. Zbog čega i koliko vam je to koristilo?
– Zanimanje medicinske sestre je zahtjevno i ako želite biti u trendu s novinama u zdravstvu potrebna je edukacija i cijelo životna edukacija. Radila sam kao srednja sestra sve do 2002. godine kada sam upisala diplomski studij u Zagrebu i završila ga 2006. godine.
2010. upisala sam diplomski stručni studij Kliničko sestrinstvo onkološko hematološki modul jer se većinom bavim onkološkim pacijentima, uključuju se novi lijekovi pa i trendovi liječenja su zahtjevniji. U svakodnevnom poslu od velike koristi jer sam imala priliku odrađivati vježbe na klinikama te se upoznala sa novim lijekovima i načinom aplikacije kao i rješavanju nuspojava koje uzrokuju.
Od profesora na klinikama i kolegica sam dobila kontakte koji su bi bili od velike važnosti jer sam mogla usmjeravati pacijente koji su imali potrebu javljati se radi liječenja u Zagreb, bilo zračenja i kombiniranog liječenja. Napisala sam dva priručnika za pacijente ‘Kemoterapija i vi ‘ i ‘Rehabilitacija počinje dijagnozom’.
Kako je tekao Vaš uspon u struci?
– Išla sam od početka, znači bila sam srednja sestra te sam obavljala sve poslove i radila u turnusima i smjenama, nakon 10 godina i dolaska u Čakovec još sam 2 godina radila u turnusu, a radi potrebe službe u bronhoskopiji radila sam prvu smjenu te mijenjala sestre u spirometriji i prijemnoj ambulanti, bila sam 2 godine v.d. glavna sestra Pulmologije, a nakon završetka više škole od 2007. glavna sestra dnevne bolnice.
Danas radite s onima koji se bore za život, težina toga posla?
– Onkološki bolesnici imaju svoju težinu radi prirode bolesti i tijeka liječenja koje je zahtjevno i dugačko. Teško je, da, i zahtjevno, stresno, ponekad depresivno. Treba uzeti vremena kad postane preteško da se napune baterije i da krenete dalje.
Ima situacija kad ne znate kako dalje, ali kad vidite ljude koji se bore ustraju u bolesti onda i ja imam snage da krenem dalje jer ipak zdravlje je sve, stvarno najveće bogatstvo. Sve možete nadoknaditi, ispraviti, ali zdravlje teško. Imam puno staža pa i godina te iskustveno govoreći ‘ti ljudi u meni bude potrebu da budem bolji čovjek’, divim se ljudima koji nakon bolesti u udrugama pomažu novooboljelim.
Što od njih učite, dobivate?
– Zbog tih ljudi kojima se divim sam bolja osoba. Hrabri su i izgubili su ono najvažnije, a to je zdravlje.
Kako tumačite Vaš izbor za Najsestru?
– Dobiti potvrdu od pacijenata je kruna moje karijere. To je priznanje koje mi znači da sam bila dobra u svom poslu, da sam uspjela pomoći mnogim ljudima, savjetom, telefonom i da se uloženo vrijeme isplatilo.
Koje ste još nagrade dobili? Što vam nagrade predstavljaju?
2012. od Hrvatske udruge medicinskih sestra nagradu ‘Sestra godine’
2016. zahvalnicu od Hrvatske lige protiv raka 2009. Na Brijunima dobila 1. nagradu za poster Praćenje onkološke boli kod pacijenta na kemoterapiji u Ž.B.Čakovec. Što mi znače? Kao i ostalima poticaj za još bolji i učinkovitiji rad.
Izuzetno ste aktivni u nekim udrugama, kojima?
U Županijskoj ligi protiv raka sam 18 godina gdje sudjelujem u svim akcijama tijekom godine. Od dana mimoza, blagoslov grla, Dan bolesnika, Dan narcisa, Dan plave vrpce, Move week, Kestenjada, Ružičasta vrpca. Već 9 godina sam koordinator humanitarne akcije Zajedno protiv raka pjesmom, plesom i modnom revijom.
U udruzi Pomoć neizlječivima, koliko mi vrijeme dozvoljava, volontiram, a gdje sam od kolegice Renate Marđetko mnogo naučila o palijativi. Aktivna sam u udruzi ‘Kaj sad’ oboljelim od karcinoma pluća. Tu sam bila tajnica na samom početku, pomognem kad mogu i koliko mi vrijeme dozvoli, održala sam nekoliko predavanja i sudjelovala na humanitarnim akcijama.
2002. i 2003. Godine sam sudjelovala u akciji mobilne mamografije u Međimurskoj županiji i 2003. u organizaciji mobilne mamografije za medicinske sestre do 40 godina. Bila sam aktivna u organizaciji 10. simpozija Onkološkog društva u Čakovcu 2003. te u organizaciji 20.godina Onkološko-hem. društva med.sestara Sveti Martin na Muri 2009.
U predsjedništvu sam Županijske lige protiv raka-rizničar, volontiram i radim knjigovodstvo. Predsjednica sam IO Onkološko hematološkog društva medicinskih sestara i tehničara RH, član EONS-a, član ICN-a, mentor na Sveučilištu Sjever –sestrinstvo.
Tko Vam je bio uzor u zdravstvu i zašto?
Moj uzor u zdravstvu je bio dr. Chalfe Nabil, mnogo sam naučila od njega bio je odličan učitelj i šef, znao je mirno i staloženo riješiti problem i ništa mu nije bilo teško, nesebično je davao sve od sebe za bolesne i zaposlene u timu.
Daljnji poslovni i osobni planovi?
– Ovo je vrh moje karijere i ne težim za ni čim više, ali volim sanjati, a sanjati znači živjeti i uživati u životu. I dalje ću se truditi da budem još bolja u svom radu s bolesnima jer bolje se uvijek može.
A sad želje?
– Od prije 4 godine sve su mi se želje ispunile. Dobila bicikl od sestre i šogora, welnnes vikend u toplicama od župana. Ostaje i neostvarena Australija, ali bit će, vjerujem.
A sada najprije moram nabaviti nove dioptrijske naočale i naravno mali odmor u toplicama da napunim baterije jer me čekaju 2 kongresa s aktivnim predavanjima, a to iziskuje vrijeme.
Poznajući je, ne dvojimo i da ovo potonje neće pronaći plodno tlo.
Na kraju nas je zamolila da objavimo, za nju jedno divno pismo, koje napisala Dragica Bistrović, članica ILCO društva Čakovec.
Naša sestra Božena Kapitarić
‘U dnevnoj bolnici možete upoznati našu sestru Boženu Kapitarić koja radi s bolesnicima koji su dobili tešku dijagnozu, koji moraju proći kemoterapije i sve ‘nus’ pojave koje ona nosi. Zato je susret s njom dragocjena prilika da se dozna nešto više i da se pobjedi onaj prvi strah.
Ona svojim znanjem i obrazovanjem zna odgovore koji muče svakog takvog pacijenta i daje nam snage da izdržimo teške trenutke našeg života. Zapamtila sam od prvog mojeg susreta sa sestrom Boženom, da nikad ne gubimo nadu, jer svaki čovjek je slučaj za sebe i ima svoje razloge da nastavi dalje.
Važna je i činjenica koju ona ističe da je ova teška bolest u mnogim slučajevima pobjediva i da je medicina toliko napredovala da su to postale kronične bolesti. Naše ILCO društvo osnovano je na poticaj glavne sestre dnevne bolnice Božene Kapitarić u svibnju 2008. g. i od tada lijepo surađujemo.
Družimo se na našim sastancima svakog prvog petka u mjesecu, idemo zajedno na izlete i na sve organizirane manifestacije koje organizira Liga protiv raka Međimurske županije.
Sestra Božena ima koordinaciju sa svim klubovima koji djeluju u sklopu lige. Ona je preuzela i ulogu rizničara i jednom mjesečno prisustvuje sastancima Lige za borbu protiv raka i uvijek ima puno ideja kako pokrenuti koji projekt.
Svi smo joj zahvalni na trudu koji ona ulaže u svoje slobodno vrijeme. Svaki humanitarni koncert nezamisliv je bez nje, zatim tombole, ples na kraju godine i još mnogo organizacijskog posla. Uvijek je koncentrirana na posao koji radi,a to pacijenti prepoznaju i cijene i nikad ne zaboravljaju njen trud i brigu koju ona nesebično daje i koja se ne može novcem naplatiti.
Knjižica za onkološke bolesnike koju je izdala i napisala sestra Božena sadrži puno savjeta i vježbi koje su veoma korisne kod oporavka svakog pacijenta. Ona je sudjelovala kod izrade letaka koji sadrže sve potrebne informacije o radu pojedinog kluba.
Uvijek se odazove na poziv medija, bilo da se radi o novinama, radiju ili tv emisiji prigodne tematike. Puno nam znači i što je sestra Božena pokrenula vježbanje na bazenima koje može svaki član Lige posjetiti svaki utorak i tako se rekreirati i družiti.
Cijele godine održavaju se prikladne akcije diljem cijele Hrvatske, a mi smo uključeni i prepoznatljivi sa velikim uspjesima zahvaljujući našem vodstvu na čelu s predsjednikom dr. Husseinom Saghirom i sestrom Boženom Kapitarić.
Druženje sa sestrom Boženom izvan dnevne bolnice puno nam je draže, jer se možemo opustiti i razgovarati o temama koje nas zanimaju. Stalne kontrole koje moramo obavljati daje nam priliku da se vidimo s našom dragom sestrom Boženom koja nam rado izvadi krv i zaželi sreću.
Sestra Božena uvijek je u trendu i redovito prati novosti koje se pojavljuju u medicini, posjećuje seminare i razne sastanke.’
