Studentice varaždinskog FOI-ja Ana Marija Toplak, Ivana Vukša i Sonja Nidogon Višnjić početkom prosinca 2016. godine posjetile su Europsku komisiju u Bruxellesu.
Radi se o nagradnom putovanju koji su ostvarile nakon što su aktivno sudjelovale na projektu Akademije regionalnog razvoja i fondova Europske unije te provele razne aktivnosti u sklopu njihove ‘Stepping up!’ inicijative.
– Kaže se ‘…sve što je lijepo kratko traje…’, to je istina, ali treba zato uživati u malim stvarima, u životnim i studentskim radostima, koje su nam na dohvat ruke. Priča o Akademiji i sudjelovanju za mene je počela spontano, a poslije su došle izjave za medije i sudjelovanje u aktivnostima projekta, gdje je trebalo dokazati svojim radom i zalaganjem da doista i zaslužujemo biti članicama – započela je studentica Sonja Nidogon.
Sam projekt Akademije regionalnog razvoja i fondova Europske unije je pokrenut pod pokroviteljstvom Ministarstva regionalnog razvoja i fondova Europske unije. Cilj projekta bio je podizanje svijesti te informiranje i educiranje studentske populacije o važnosti i mogućnostima iz EU fondova.
– Šećer dolazi na kraju, a u našem slučaju to je bilo studijsko nagradno putovanje za članove tima, odnosno posjeta Europskoj Komisiji u Bruxellesu. Iako naš tim sa FOI-ja naziva ‘Stepping up!’ broji četiri člana, nagradno putovanje je bilo namijenjeno samo za dva člana tima. Uslijedila je, naravno, rasprava tko zaslužuje putovanje, a tko ne, tko je više radio, tko manje. No, i taj dio smo uspjele riješiti tako da smo zamolile predstavnike Akademije da nam odobre putovanje za tri članice, obzirom na posao koji smo odradile. Četvrta kolegica Doroteja Vugrinec bila je suglasna s odabirom i pakiranje je moglo započeti – ispričala je Sonja.
– S ostatkom studentske ekipe i predstavnicima Akademije i Ministarstva upoznale smo se na zagrebačkom aerodromu. Sve je bilo uzbudljivo, zanimljivo, za neke je to čak bio prvi let avionom, pa je to značilo i ‘vatreno krštenje’ prilikom pregleda prtljage i rendgenske kontrole. Od samog početka funkcionirali smo kao ekipa, u avionu smo se ponašali kao da smo na maturalcu.
Po dolasku na odredište, smjestile smo se u hotel, te nakon kratkog osvježenja uputile u razgledavanje grada. Znale smo da imamo samo jednu večer i noć za slobodne aktivnosti i razgledavanje grada, pa smo to odlučile iskoristiti na najbolji mogući način. U tijeku je bilo održavanje Božićnog sajma, kojeg smo naravno posjetile, razgledale dio znamenitosti samog središta grada, isprobale ‘belgijski kebab’, vidjele duge cijevi na ulicama, osjetile što znači šetati se po biciklističkoj stazi, kupile suvenire i sitnice kao dokaz svojeg posjeta. Večer je završila u pubu, za neke je i noć završila na istom mjestu, ali moram dodati da je pivo bilo super, kao i prošek, a da je u pubu bilo pola predstavnika Akademije, ali i veći broj članova Europske Komisije, pa možemo reći da je i pivski dio bio usuglašen sa EK – opisala je Sonja.
Nakon kratkog spavanja i dobrog doručka uslijedio je službeni posjet Europskoj Komisiji. Iako smo svi na televiziji vidjeli nebrojeno puta zgradu EK i svaki dan slušamo o tome, biti na tom mjestu, dobiti akreditaciju i pravo ulaska u prostorije ipak izaziva malo strahopoštovanja. Riječ dobrodošlice imala je Isabella Malaise-Weckerle, zadužena za posjetitelje, a slijedilo je zanimljivo predavanje Katarine Sipic o izvršnoj politici Europske Unije, koja nam je nakon obostranog predstavljanja kroz praktične primjere pokazala što znači lobiranje. Nakon kratke stanke na redu je bilo predavanje o karijernim mogućnostima koje se nude u institucijama EU te predavanje o programu Erasmus+. Sva predavanja bila su otvorenog tipa, slobodno smo se uključivali u diskusije te postavljali pitanja, i može se reći da su predavanja protjecala u ležernoj atmosferi. Nakon bogatog ručka u kantini EK (zajedno s velikim facama koje rade u EK) uslijedilo je i predavanje gosp. Varnaia, predstavnika zaduženg za edukaciju i kulturu zemalja članica, koji je recimo ostao jako iznenađen sa pojedinostima koje smo mu iznijele o stručnoj praksi studenata u našoj zemlji.
Uz sva predavanja, bilo je vremena i za druženje, slikanje, razgledavanje, naravno sve pod budnim okom zaštitara i osiguranja, s obzirom da su mjere osiguranja kroz koje smo prolazili daleko veće nego na samom briselskom aerodromu. I naš studijski posjet se završio, toliko toga smo čuli, ali puno toga je ostalo u magli – što smo još mogle pitati, što se još nudi, hoće li biti prilike za ponovni posjet? Nakon ovakvog puta shvatite da ništa nije nedostižno, i mi smo zemlja članica EU, i mi smo studenti EU, i mi možemo ići na stručnu praksu u EK (bar neki od nas, kojima je praksa potrebna), raditi u daleko boljim uvjetima i uz puno veću financijsku nadoknadu od one koju ćemo dobiti ako ostanemo raditi u našoj zemlji. Nije ovo pokušaj bunta i poticanja mladih da svoju sreću potraže vani, već činjenica da je toliko mogućnosti otvoreno, da se studentima pruža bezbroj mogućnosti da unaprijede svoja znanja, ali i da istraže druge kulture i zemlje, te da se razvijaju i duhovno i profesionalno, ali i materijalno – smatra Sonja.
– Jedno je sigurno, da nismo sudjelovali u ovome projektu, ne bismo šetale ulicama Bruxellesa, bar ne ove godine. Radile smo, trudile se, ali na kraju balade ipak smo dobilo puno više od uloženog, a znanja, iskustva, putovanja, nova prijateljstva, ipak su neprocjenljiva. I da, ponovile bismo sve još jednom, jer dobre stvari treba ponavljati. Fakultet organizacije i informatike nudi toliko mogućnosti za sve željnje znanja, Centar za podršku studentima i razvoj karijera (CPSRK) nije samo institucija koja služi sama sebi, već svim studentima Fakulteta, tu je ekipa koja pruža nesebičnu pomoć i sustavnu podršku, a samo je na studentima da se odvaže i krenu. Ništa nije daleko i ništa nije nemoguće. Vjerujte, netko to ipak sve vidi i cijeni! – zaključila je.
