Noćas je u bolnici u Klenovniku u 79. godini života nakon teške bolesti preminuo Boris Ratković, doajen varaždinskog novinarstva. Aktivan u medijima preko 50 godina, Boris je ostavio velik i neizbrisiv trag u novinarstvu, ali i na brojim drugim društvenim poljima grada Varaždina.
Moj prvi susret s Borisom Ratkovićem, bio je, naravno, na šanku, jer pravi novinari su još prije 15 godina morali biti na šanku. Šank i ‘krčma’ su bili njihov tadašnji Facebook, a Boris je bio ugledni varaždinski novinar, član Večernjakove škole, osoba pred kojom sam gotovo drhtao od strahopoštovanja.
‘Fućkaš novinara kojeg svi vole’
Upoznao nas je varaždinski fotograf Darko Gorenak, u čijem su društvu bili i fotografi Željko Hajdinjak i Vladimir Mrak – Bebek, a nakon runde ‘špricera’ u Ritzu Boris je započeo:
– Mladi gospon Marko, čital sam vaše tekstove i mogu raći da je to dobro, znate, ali ima prostora za napredak.
Uvijek je smatrao da se može i mora bolje i zato je, iako pripadnik stare generacije, bio jedan od onih koji su se prvi ‘prešaltali’ na sve nove tehnologije. Prvo s pisaće mašine na kompjutor, s telefaksa na e-mail, iz knjižnica na Internet, a kasnije i iz krčme na Facebook.
Dodao ja Ratković potom i još nešto znakovito, što mi se urezalo u pamćenje.
– Fućkaš novinara kojeg svi vole. To je znak da nekaj ne radi dobro – kazao je Boris.
Sukladno tome, ni on se nije trudio nikome dopasti i bilo je mnogih kojima se nije dopadao. Njegovo pisanje, komunikacija i sarkazam nisu svakome dobro sjedali. No on se nije prilagođavao, to je bio njegov karakter, bio je čvrst i nepokolebljiv kao što svaki ‘pravi’ novinar mora biti.
Boris je rođen 1938. godine u Banja Luci, ali već s tri godine doselio se u Varaždin, iz kojeg se nije micao do posljednjeg dana. Kao dijete obolio je od tuberkuloze kuka, zbog čega je ostao fizički hendikepiran. Unatoč tome, vodio je normalan mladenački život, bavio se glumom, arheologijom, šahom, a počeo se baviti i pisanjem tekstova u Varaždinskim vijestima.
50 godina aktivnog novinarskog rada
Završio je studij književnosti i povijesti, no nakon kraćeg vremena rada na školi ubrzo počinje raditi kao novinar. Prvi angažman bio mu je u Varaždinskim vijestima, 1962. godine, a već dvije godine kasnije angažirao ga je Večernji list za svojeg dopisnika iz Varaždina i SZ Hrvatske. A tu je dočekao i penziju, no ne i ‘mirovinu’, jer je nastavio pisati punom parom.
Osim za Večernji list, od 2001. godine piše kolumnu ‘Dnevnik umirovljenika’ za Varaždinske vijesti, a ukupno je napisao 365 kolumni. Pisao je i ‘Crtice iz varaždinske prošlosti’ (175 tekstova), a s VTV televizijom napravio je mali varaždinski TV kalendar ‘Iz prošlosti varaždinske regije – dogodilo se na današnji dan’. Pripremio je ukupno 1400 emisija. Pisao je i kolumnu ‘Volim Varaždin’ za online portal eVaraždin. Surađivao je i s Radio Varaždinom, satiričkom listom Grabancijaš, Listom Međimurje.
Osim novinarstava, bio je aktivan i u Društvu distrofičara, invalida, cerebralne i dječje paralize, čiji je bio i predsjednik.
Bio je i vrstan poznavatelj gljiva, organizirao je prve gljivarske izložbe u Varaždinu. U suradnji sa redakcijskim kolegom i prijateljom, a sada vlasnikom tvrtke Mediem d.o.o. iz Varaždina, Zlatkom Mehunom, 2012. godine na tri jezika (engleski, njemački i hrvatski) objavio je zbirku od stotinu kratkih zapisa o povijesti varaždinskog kraja pod nazivom ‘Varaždin – putovanje u prošlost’.
Za svoj neumorni, istraživački i nadasve profesionalni novinarski rad Boris Ratković dobitnik je nekoliko društvenih priznanja, od kojih posebno vrijedi istaknuti Medalju grada Varaždina, koja mu je uručena na svečanoj sjednici Gradskog vijeća Grada Varaždina 2012. godine, povodom 50. obljetnice neprekidnog bavljenja novinarstvom.
Praznina u srcima, bogatstvo u društvenom životu grada Varaždina
Otišao je Boris Ratković, posljednjih dvadesetak godina poznat i kao Deda. Svima nama koji smo ga poznavali ostaje velika praznina, no njegov veliki publicistički i društveni rad zauvijek će ostati. Svojim radom zauvijek je promijenio varaždinsko novinarstvo, ali i društveni život Varaždina, svojeg grada kojeg je neizmjerno volio.
Otišao je posljednji ‘pravi’ varaždinski novinar, pravi novinarski bard. Unatoč praznini, pamtit će se i njegov vedar duh, njegov sarkazam, a poznavajući ga, sigurni smo da već i na nebu, uz špricer, ‘zafrkava’ anđele i nasmijava sve oko sebe.
Iskrena sućut njegovoj obitelji, našoj kolumnistici – njegovoj kćeri Gordani Foder, unuku Borisu te supruzi Božici.
Posljednji ispraćaj i komemoracija Borisa Ratkovića biti će u utorak, 20. prosinca, u 13.15 na varaždinskom groblju.