Danas je u Muzeju anđela predstavljena slikovnica Trnoružica. No ono što ovo predstavljanje čini posebnim jesu autori same slikovnice – braća Bilić!
Riječ je dvije djevojčice i jednom dječaku koji su slušajući bajke oživjeli iste na papiru. Riječ je o Niki, koja ima 10 godina i ide u četvrti razred, Dini, osmogodišnjaku koji ide u drugi razred, te najmanjoj članici slikarske ekipe, Emi, koja ima šest godina i ide u prvi razred. Oni su učenici Druge osnovne škole u Varaždinu.
Ljubav prema bajkama
– U Muzeju anđela slušali smo puno bajka, crtali smo, a sad radimo svatko svoju slikovnicu – kazala nam je Nika.
Dino je istaknuo kako mu se sviđa dolaziti u Muzej anđela, baš zbog puno priča koje može čuti.
Što se tiče najdražih bajki, Ema je dala najbolji mogući odgovor.
– Sviđaju mi se sve bajke. No najviše volim Crvenkapicu i Snjeguljicu – rekla nam je Ema.
Oživljavanje bajki
Bajka koju su izradili Nika, Dino i Ema produkt je projekta koji traje već dva mjeseca, a projekt vodi Đurđica Dropuljić, popularno zvana teta Đuka.
– Djeca bajke vole, oni ih izvrsno dožive i taj svoj doživljaj bajke onda, uz pomoć Željka Prsteca i njegovog slikarskog umijeća, prenesu na papir – kazala je Đurđica Dropuljić.
Osim interpretacije bajke kroz slikarstvo, djeca prepričavaju svoj doživljaj bajki i kroz kazalište lutaka, i kroz igru sjenama.
Teta Đuka bajke je počela pričati upravo zbog užitka koji je sama osjećala dok ih je čitala kao dijete.
– Tada još nije bilo ovakvih pedagoških metoda, bajke mi je pričao susjed i još se sjećam kako smo nakon slušanja tih bajki u strahu trčali doma, bojali smo se mjeseca i mjesečina – dodala je te istaknula kako danas ipak biraju bajke koje djeci nisu strašne.
Kazala je kako joj dolaze nekadašnji učenici koji se još uvijek sjećaju bajki koje im je ona nekad, pa čak i prije četrdeset godina, pričala.
– Bajke imaju predobru poruku. To je splet dobra i zla, uvijek se zapravo na kraju dogodi da dobro pobijedi, a svi oni koji su zločesti su kažnjeni. To je izvanredna poruka djeci i bajke zato treba njegovati i treba pripovijedati.
Za slikarsku pomoć, klincima je tu Željko Prstec, slikar i osnivač Muzeja anđela.
– Dječji dio mene nikad nije ni odrastao, tako da se jako dobro snalazim s dječjom maštom i igrom. Ja sam ne radim puno kod slikovnica, pripremim im papir, pero i tuš, i potom kroz slikarstvo pokušavamo razjasniti sve što nam u bajkama nije jasno – kazao je Prstec.
Nika, Dino i Ema tako su danas probili led, a prema riječima tete Đuke, čeka nas još mnogo slikovnica koje rade djeca na njezinim radionicama. Radujemo se njihovim budućim djelima, a veseli nas što je budućnost varaždinskog slikarstva i književnosti u sigurnim rukama.
