Ako vas je duga zima natjerala da u lijepi proljetni dan biciklirate kanalom uz samu rijeku Dravu, nemojte se čuditi prizorima koji nalikuju ratnom Beirutu.
Na samo kilometar, dva zračne linije od strogog centra grada, uz treći most, nalaze se tužne i ružne scene koje nas podsjećaju da u ovoj državi nisu samo političari sposobni raditi štetu.
Divlji deponiji smeća iz kojih suklja crni dim ogledalo su i nas građana koji često znamo uperiti prst u druge, no ne vidimo vlastitu indolenciju spram onoga što nas besplatno veseli, a zove se priroda.
Ne očekujem da ove fotografije promijene svijest krkana koji je kriv za ovaj otpad, to je propušteno već prilikom odgoja u njegovoj obitelji koja je praksu stekla valjda od generacija prije, no imam u vidu veliki broj ekoloških udruga čije akcije najčešće služe za druženje uz grah i pokoju fotku smeća za društvene mreže.
Tu su naravno i političari kojima u predizborno vrijeme ne nedostaje planova i ideja vezanih uz rijeku, no nakon što dobiju mandat prioriteti postaju što brže zapošljavanje ljudi koji su im tijekom kampanje čuvali leđa.
Ja znam da nas je u državi sve manje, no razmislite želimo li djeci u zalog ostaviti spaljena polja plastike, ili staništa ptica po kojima je ova rijeka poznata.
Ovim putem koristim priliku da se zahvalim prijatelju Vanji iz profesionalne vatrogasne postrojbe koji je na moju poruku reagirao promptno i obavijestio dežurne dečke u postaji da spriječe daljnju štetu.
Ako se svi malo trgnemo, ekocid se može spriječiti, a odmor uz rijeku tada će opet imati svoju punu funkciju.
