Škola je odgojno – obrazovna ustanova. Takav je službeno njezin status. Osim što učenike učimo nastavno gradivo prema planu i programu, u školi djecu pokušavamo i odgojiti, odnosno, u svakoj prilici djelujemo odgojno, pokušavamo ispravljati ‘krive Drine’ koje primijetimo u njihovom ponašanju. Želimo da naši učenici iz škole izađu kao dobre, poštene i empatične osobe.
Svaka nastavna tema, svaka nastavna jedinica, iz svakog nastavnog predmeta ima svoje odgojne ciljeve. Uz redovnu nastavu i satove, učitelji i učiteljice smišljaju i provode i razne projekte kojima djeluju odgojno na svoje učenike.
20 dana dobrote
Već drugu godinu za redom, Udruga učitelja razredne nastave Zvono i njezine vrlo aktivne članice i vrhunske marljive i kreativne učiteljice Sandra Vuk (autorica projekta), Željka Zagorac (Sandrina ‘desna ruka’) i Snježana Duić (druga ‘desna ruka’), pokrenula je projekt pod nazivom Dvadeset dana dobrote. U opisu projekta piše: ‘cilj projekta je osvijestiti važnost međusobnog pomaganja i osjećaja solidarnosti prema onima kojima je to potrebno i koji su usamljeni u dane Adventa, uočiti da svi nemaju jednako, da i mala ‘kap čini rijeku’ pozitivnih aktivnosti.’
Projektom se želi potaknuti učenike da u vrijeme Adventa budu pažljiviji jedni prema drugima, da pomažu jedni drugima, ali i svojoj široj zajednici i da nesebično dijele što imaju s onima koji nemaju. Prosinac je mjesec darivanja, a učenike treba naučiti da poklon ne mora biti skup da bi bio vrijedan. Također, zajedništvom, u kojem će svaki učenik jednom sitnicom pridonijeti nečem velikom, učenici će kroz dvadeset dana dobrote naučiti da je čovjek društveno biće koje najoptimalnije funkcionira u zajednici s drugima. Baš kao u knjizi Mate Lovraka Vlak u snijegu. Uz tekst Drage Britvića: Kad se male ruke slože…
Tko je rekao da učitelji ne rade?
Projektu su se pridružili brojni učitelji i učiteljice širom Hrvatske. Projekt je moguće pratiti i na e – twinningu, u Facebook grupi, a vrijedne autorice projekta napravile su i mrežne stranice istog. Ponovimo: projekt 20 dana dobrote nije ni u jednom nastavnom planu i programu kao obvezan, nije namijenjen određenoj dobnoj skupini, rade ga učitelji i učiteljice mimo svojih ostalih obveznih aktivnosti, a sve sa željom da učenike oplemene humanošću i učine školovanje zanimljivijim.
Aktivnosti
Projekt 20 dana dobrote završava sa zadnjim danom nastave u prvom polugodištu. Koje će se sve aktivnosti raditi tijekom projekta? Ovisi. Ovisi o tome kako se koja učiteljica dosjetila, o tome koje potrebe u određenoj široj zajednici postoje, ovisi o tome i gdje se projekt odvija, u kojem kutku Lijepe naše, ovisi i o uzrastu učenika.
Učiteljice koje su se uključile u Projekt međusobno razmjenjuju ideje, pomažu jedna drugoj, surađuju. I sve to viritualno. Tko je rekao da Internet razdvaja ljude? Internet naveliko pomaže boljoj kvaliteti hrvatskog školstva zato što ideje razmjenjuju Josipa iz Metkovića s Dubravkom iz Pule, Marica iz Cerića sa Sandrom iz Zagreba, i tako dalje. Internet je jedna velika složna zbornica. Složnija od mnogih zbornica po školama.
No, vratimo se planiranim aktivnostima. Za svaki dan u tih dvadeset dana je planirana jedna aktivnost. Nađe se tu i akcija prikupljanja hrane, odjeće, igračaka, knjiga i slikovnica za one kojima je to potrebno. Neki se učenici uključuju i u prikupljanje hrane i potrepština za azile i udruge koje brinu o napuštenim životinjama.
Sve te akcije sakupljanja ne zahtijevaju velike materijalne izdatke. Na primjer, za sakupljanje za Socijalnu samoposlugu, ako svako dijete u razredu donese samo jednu namirnicu koju ima ‘viška’ kod kuće, već će se napuniti košarica s dvadesetak artikala. Što nije zanemarivo. Također, svako dijete ima kod kuće neku slikovnicu ili knjigu koja je očuvana, ali je više neće čitati. Zašto je ne pokloniti dječjem odjelu u bolnici? Skloništa za napuštene životinje kronično vape za pomoći. Djeca vole životinje. I žele im pomagati. Stara dekica, ručnik, stare novine, konzerva hrane za desetak kuna – zaista nisu veliki izdatak. A dvadesetak sitnih donacija čini malo veću pomoć.
Dakle, uz minimalne novčane izdatke, uz podršku roditelja, svako dijete može u akciji Dvadeset dana dobrote napraviti dobro djelo i pomoći potrebitima.
Međuljudski odnosi
Ne sastoje se aktivnosti samo od darivanja i sakupljanja donacija. U dane Adventa, učenici će tako nastojati biti ljubazniji jedni prema drugima, međusobno si pomagati, neki će igrati igru Moj skriveni anđeo u kojoj svatko dobije svojeg ‘anđela čuvara’ koji tajno skrbi o njemu tih dvadesetak dana. Izrađivat će se i pisati božićne i novogodišnje čestitke namijenjene bolesnoj djeci, štićenicima staračkih domova na koje su svi zaboravili i koji neće ni od koga dobiti čestitku ni poklon za Božić, čestitke i zahvale za sve što za njih rade dobit će i tete spremačice i kuharice u školama.
Brinut će učenici i o životinjama, nahranit će gladne ptičice mrvicama kruha, s macom ili psićem lutalicom dijete će možda podijeliti svoj sendvič.
Neće učenici zaboraviti niti na roditelje. Njima će ponuditi pomoć ili samoinicijativno pomagati u sitnim kućanskim poslovima. Ostavljat će im skrivene poruke u kojima će im reći koliko i zašto su im zahvalni i zašto ih vole.
U aktivnosti ulaze i Dan zagrljaja, Dan osmijeha, Dan pričanja viceva, Dan slatkiša – kada će međusobno razmjenjivati i dijeliti slatkiše, Dan lijepih riječi i još mnogo drugih aktivnosti u kojima ćemo djecu učiti kako biti bolji, kako biti dobra osoba.
Treba li nam 20 dana dobrote?
Treba. Ne samo djeci. Treba dvadeset dana dobrote i odraslim ljudima. U ova teška vremena, kad se svatko bori za golu egzistenciju i kad ljudi imaju sve manje vremena jedni za druge, a pogotovo za ljubaznost jednih prema drugima, dvadeset dana dobrote dobro bi došlo svima. Zato veliki BRAVO za inicijatorice projekta. Bravo i za sve učiteljice koje olujom ideja obogaćuju Projekt. Priključite se! Učinite nešto lijepo za nekoga u vašoj okolini. Za početak – pozdravite susjeda na ulici.
