Iako je ime Miljenka Stančića definitivno najveći ‘mamac’ za publiku koji bi Gradski muzej Varaždin ponudio u slučaju da, sukladno inicijativi, Grad Varaždin kupi bivšu Varteksovu robnu kuću i da je na upravljanje Muzeju, to nikako nije jedini sadržaj koji bi svoje mjesto našao u tome prostoru.
O tome je danas opširno medije informirao ravnatelj Muzeja Miran Bojanić Morandini, predstavivši cjelovitu viziju širenja na tu elitnu lokaciju u samome središtu grada, ali i financijsku konstrukciju toga iskoraka.
Podsjetimo, cijena po kojoj vlasnik zgrade, Zagrebačka banka, prodaje taj kompleks od oko 2.600 četvornih metara u središtu grada, je 10 milijuna kuna. Jedinična cijena po kvadratu i nije previsoka, iznosi oko 500 eura. No Grad bi se morao zadužiti za tu cifru, a godišnja rata bila bi – kako je gradske vijećnike informirao gradonačelnik Goran Habuš – oko 1,1 milijun kuna.
– Posljednje prostorno proširenje Muzeja bilo je polovicom 20. stoljeća, kada je Muzej dobio palaču Herzer za potrebe Entomološkog odjela i zgradu današnjeg Biskupijskog ordinarijata, koji je osnivanjem Varaždinske biskupije vraćena Crkvi – rečeno je na konferenciji.
Zanimljiv je podatak da je trenutno javno izloženo svega 3,6% od ukupnog fundusa, odnosno točno 5.803 predmeta.
Ukupna površina koju sada koristi GMV je 6154 kvadrata, od toga je površina izložbenih prostora 3.119 četvornih metara. Iz toga je vidljivo koliko bi ovo zapravo bilo značajno proširenje.
– Vjerujemo da je ovo jedinstvena prilika da Varaždin dobije muzejski prostor koji aktivno komunicira sa samim središtem grada, a korisnicima nudi mogućnost da na jednom mjestu upoznaju zanimljivosti iz varaždinske povijesti i umjetničkog života grada – kaže Bojanić Morandini.
U Muzeju smatraju da ovaj prostor daje mogućnost i za niz drugih namjena, među kojima su smještaj dijela muzejskih čuvaonica, uredski prostor za muzejsko osoblje, višenamjenska dvorana u prizemlju s prostorom za povremene izložbe, stalni galerijski prostor za zbirku Miljenka Stančića i Ive Režeka prostor za muzejsku igraonicu i brojni drugi muzejski, ali i turistički i komercijalni sadržaji.
Također, spomenuo je ravnatelj, prilika je to da se na istome mjestu konačno napravi prostor i za zbirku Vladimira Malogorskog, koja se sastoji od djela hrvatske naive, poglavito Rabuzina i Generalića.
– Muzejski postav temeljio bi se na ‘Varaždincu’, građaninu i obrtniku, koji posjetitelja poziva u svoj dom te mu šetnjom kroz taj prostor predstavlja slike iz prošlosti i suvremenog života u Varaždinu.
U prizemlju bi bila multimedijska dvorana i izložbeno-galerijski prostor, a u gornjim etažama bili bi ostali navedeni sadržaji.
Svi ostali sadržaji koji sada djeluju u prizemlju ne bi se dirali, a upravo oni bi omogućavali financiranje hladnog pogona – režijske troškove i plaće za tri novozaposlena, tvrdi ravnatelj.
Riječ je o zlatarni lijevo od gradskog ulaza, zatim kavani Ritz, pa još jednoj zlatarni iza ugla, na koju se nadovezuje slastičarna. Cijeli kompleks ogromne zgrade koja tlocrtno formira slovo U, proteže se od Kranjčevićeve ulice pa sve do kuće Jaccomini.
Odgovorio je Bojanić Morandini i na pitanje koji su razlozi da potrebama Muzeja ne bi odgovarali ostali objekti u vlasništvu Grada Varaždina koji propadaju i ne privode se svrsi.
Za zgradu bivšeg Kina Dom ravnatelj Muzeja kaže da je potpuno neprikladna za potrebe Muzeja, a ostaje problem financiranja hladnog pogona najmom prostora, što je u prostoru bivše Varteksove robne kuće već riješeno.
Za Vilu Oršić je rekao da je namijenjena Gradskoj knjižnici, ali ona ionako ima preveliki broj staklenih površina, što je bio problem i u palači Herzer, gdje su se prozori zatvarali – knaufom.
Sinagoga je posebna priča, tu ostaje argument vezan uz nepostojanje mogućnosti financiranja hladnog pogona, no ravnatelj Muzeja spominje i velika ulaganja, ali i to da vjeruje u projekt kojeg predvodi Galerijski centar za taj prostor.
Zaključno, iznijeti su i podaci o tome o broju posjetitelja tijekom 2015. godine, gdje među brojnim muzejima na kontinentu i na obali Gradski muzej Varaždin ostvaruje iznimno dobru posjećenost, od oko 53.000 posjetitelja godišnje. Radi usporedbe, Muzej Međimurja u Čakovcu ima oko 11.000 posjetitelja, a Muzej grada Zagreba oko 74.000 posjetitelja.
Isto tako, Gradski muzej Varaždin ostvario je lani 10,64% vlastitih prihoda, dok neki muzeji ostvaruju manje od 2%, a Zadar, koji ima najbolji rezultat, čak 14%…
– Ta priča o financijskoj održivosti muzeja je floskula. Nigdje u svijetu to ne postoji, čak ni veliki Louvre nije održiv – kaže ravnatelj.
Grad Varaždin godišnje za GMV iz proračuna izdvaja 4,5 milijuna kuna. Morandini kaže da bi jednako toliko izdvajao i nakon kupnje bivše Varteksove robne kuće. Plaćanje kredita ne ulazi u tu računicu, jer Grad povećava vrijednost vlastite imovine.