Na prvom razgovoru na novom radnom mjestu prije x godina u jednom poduzeću direktor te tvrtke nakon što je utvrdio da sam prikladna za posao naglasio mi je: ‘Ali samo da znate, brojat će Vam se samo greške.’
Motivirajuće za mladog zaposlenika? Jelda? Odmah imate potrebu se nešto opravdavati i objašnjavati da vi dobro radite posao. Od prvog dana ugrađen je u vas strah od pogreške, nesigurnost i narušeno samopouzdanje jer se stalno bojite da ćete nešto pogriješiti.
Učimo od najranijeg djetinjstva
Neki dan sam pročitala odličan tekst o odgoju djece te kako im možemo pomoći da uče bolje. Žena je umjesto da crvenom olovkom označuje greške, zelenom olovkom naglašavala najbolje rezultate i najbolje primjerke u testu svom djetetu. Time je postigla da se dijete fokusira na uspjeh, na ono što radi najbolje, a ne na ono što radi loše. Tako je ono težilo tome da tih zelenih markacija ima što više. Odlična motivacija.
U realnoj situaciji. Od najranijeg djetinjstva nam se broje samo greške i uče nas da uočavamo greške. Mogli ste sve dobro napraviti, ali ako vam se potkrala neka greška, na njoj se bazirala sva pažnja promatrača. Tako smo navikli da sebi tražimo greške, ali i da drugima tražimo greške. Fokusiramo se na loše, umjesto da se fokusiramo na dobro.
Ne čudi dakle da je meni direktor rekao da će mi gledati samo greške. Tako su i njega učili i tako sustav funkcionira. Činjenica je da od tog direktora redovno ljudi odlaze. Pitam se zašto?! Naravno, pitanje je retoričko.
Iz ovog možemo nešto naučiti, iako su nas učili drugačije. Pokušajmo tražiti pozitivne strane kod ljudi, ali i pozitivne strane kod sebe samih. Možda se trebamo prestati toliko kritizirati, pa ćemo pažnju i fokus staviti na svoje i tuđe dobre strane.
Poruka je jasna. Ako želite nekom narušiti samopuzdanje onda ga grdite, prigovarajte mu, tražite mu samo greške i vrlo vjerojatno imat će ih sve više zbog svoje nesigurnosti.
Ako želite nekom podići samopouzdanje, pohvalite ga, uočite dobro odrađen posao i vrlo vjerojatno bit će uspjeha još više, a osoba će se nastaviti razvijati.
Ali…
Da li nas označavanje samo najboljih primjera i česte pohvale vode u zabludu?
Ako žmirimo i ne vidimo pogreške ili ako ne upozoravamo na pogreške možda nas to može dovesti do stanja nerealne percepcije, a to nije cilj.
Logično je da će Vam se na ispitu brojati samo greške jer ih je lakše pobrojati, no imajte na umu da ste puno toga napravili točno.
Po meni, mislim da je rješenje negdje u sredini i da treba biti realan. Trebaju nam i zelena i crvena olovka, a cilj je naravno, imati što više zelenih markacija i što više pohvala, a što manje upozorenja da je nešto napravljeno loše, pa ćemo onda vidjet jel se sve crvenilo ili zelenilo.
Ugodan vikend!
