Prepoznati uspjeh
Moram prokomentirati aktualnu temu koja je brujala ovih dana i zasigurno će još neko vrijeme brujati. Nakon što smo ispali iz Euro 2016 javili su se mnogi ‘znalci’ koji galame, viču, prigovaraju, dijele savjete, što i kako je trebalo, tko je kriv, što je izbornik trebao napraviti.
Čitajući neke komentare pomislili bi da ih pišu ljudi koji su igrali za repku i još su k tome profesionalni treneri, a ne ekipica sa 30 kilograma viška koja nogomet vidi samo na TV-u, ispijajući pritom galone pive. U nogomet se svi ‘kuže’. Naravno, umišljaju si da se kuže.
Budimo realni
Ok, nismo imali sreće. Bilo smo bolji, vidjelo se da smo bolji. Ali, kako god bilo, izgubili smo. To je sport. To je nogomet. Lopta je okrugla. Netko pobjeđuje, netko gubi. U sportu se učimo kako se nositi s pobjedom, ali i kako podnijeti poraz i ići dalje, trenirati dalje, boriti se dalje.
I da, razočarani smo. Mogli smo i htjeli više. Ali, eto, u sekundi se sve promijenilo.
Ajde da sad budemo skroz realni. Hrvatska je državica od 4 milijuna ljudi. Ta mala državica ima sportaše u samom europskom i svjetskom vrhu i ne samo u nogometu. Nekako joj to već godinama uspjeva. Hrvatska ima fantastične sportaše koji redovno fasciniraju svojim uspjesima. I ne samo sportaše, imamo mi i odlične informatičare, matematičare, fizičare.
Možda nas je malo, možda nemamo najbolje uvjete za treniranje, najbolji obrazovni sustav, ali imamo taj vatreni duh, borbeni smo i ustrajni, a uspjesi naših sportaša to redovno dokazuju.
Smijemo biti samo ponosni
Hrvati, pa dajte budite ponosni i sretni što imamo takve predstavnike i ambasadore Hrvatske. Prepoznajte veličinu postignutog uspjeha, nemojte biti malodušni i nerealni. Hrvatska reprezentacija izborila je svoje mjesto na EURO 2016, dogurala do osmine finala, bila odlična na prvenstvu i samo i jedino smijemo i možemo biti ponosni na dečke i igru koju su pokazali.
Naučimo cijeniti uspjeh
Mislim da premalo cijenimo svoje, previše tražimo greške i često ne vidimo koliki uspjeh je zapravo netko postigao.
Vučem paralelu s poslom. Ljudi kad čuju da netko izvozi velike količine robe na strano tržište, reći će, ma da, ali nemaju veliku zaradu. Ako netko nešto izgradi, da ali ima kredite. Ako puno zapošljava, da ali imaju male plaće. Ako susjed napravi kuću, odmah se pita od koga je naslijedio, jel’ dobio na lotu jer teško je priznati da je čovjek radio i zaradio. Teško je priznati tuđi uspjeh i teško je priznati da se netko pomučio da bi nešto postigao. Lakše je vjerovati da mu je palo s neba.
Počnimo cijeniti svoje i tuđe uspjehe.
Kristina Androlić, Androlić konzalting
