I dok se Hrvatska bavila političkom grabeži i preslagivanjima u kojima je jedini cilj bio zadržati fotelju što duže, na dalekom zapadu proteklih tjedana otvoren je najdublji i najdulji željeznički tunel na svijetu, tzv. Gotthard u Švicarskoj.
Iako mi nemamo taj osjećaj, zapravo bi po željeznici mogli utvrditi stupanj razvijenosti neke zemlje. U cijelosti izgrađen u planini, Gotthard je započet daleke 1996. i, zvuči nevjerojatno, uz sve rizike, proračun koji je donesen u ono vrijeme ispoštovan je u cijelosti.
Evo, državo, ako ne zoveš braću Žužul da dvaput farbaju tunele, može se.
No, kad se kod nas gradi, u proračun ti uđu i prilazni putevi do ilegalno izgrađenih vikendica, pa je nerealno očekivati bilo kakav pomak u tom smjeru.
Naše pruge najbolje bi bilo proglasiti kulturnim dobrom jer su još iz doba Austro-Ugarske, a kad putuješ na relaciji Zagreb-Varaždin, slobodno poneseš knjigu.
Zamorno dugi put na relaciji koju brže prođem na biciklu vrijedi isprobati ako želiš u miru pročitati neko štivo (ili čak napisati roman) u ugodnom tandrkanju starog vagona koji te baca stoljeće ili dva unatrag.
Već desetljećima modernim europskim državama cilj je da teretni promet što više prebacuju na ekološki prihvatljiviju željeznicu, kako bi rasteretili prenatrpane ceste i umanjili emisiju štetnih plinova.
Kod nas je stvar obrnuta, pa kad putuješ nekamo u sezoni, bolje ti je poći starom cestom, pošto je autoput prepun buseva i kamiona.
Znam da limenka poklonjena baš od Švicaraca koja vozi jednog putnika na relaciji Golubovec-Varaždin ne može konkurirati nikome, no pitajte vi drage Švicarce imaju li javno privatno partnerstvo i koliko školskih dvorana imaju.
Tu smo ipak mi svjetski prvaci, ponosni na reformatora Čačića, zaslužnog da djeca imaju dobre uvjete za tjelesni na kojem uče gurati loptu u dvorani koju će jednog dana zamijeniti reflektorima nogometnog igrališta izgrađenim samo da bi lokalni politički moćnik mogao pravdati svoj grabež.
No pustimo sad naše i recimo da je Švicarska kao jedna od ekološki najrazvijenijih država pomno razradila planove koji su učinak na okoliš tokom gradnje sveli na minimume. Stoka i potoci ostali su netaknuti, a više buke možete čuti na katu iznad kod susjeda koji tuče ženu.
Milijun i šesto tisuća kamiona koji su do onda prolaskom kroz alpe zagađivali svježi planinski zrak, ovim tunelom prepolovili su na pola.
Ako vam ovo nije dosta, počujte i to da će ukupni promet kroz tunel iznositi dvjesto milijuna tona, što je puno više od ukupnog prometa pet sjevernojadranskih luka u kojima se nalazi i naša Rijeka s pišljivih deset milijuna.
Evo, sad kad znamo par podataka o najprestižnijem tunelu na svijetu, nemojte da vas čujem po kavama kako pričate ‘Hrvatska bi mogla biti mala Švicarska, samo da nema političara’. Pa vi ih birate…
Denis Vlašić
