Predrag Stolnik iz Varaždina imao je odličan posao krupjea u kockarnici Hrvatske lutrije i plaću između 6000 i 7000 kuna. Podigao je tri kredita.
– Banke su ih davale šakom i kapom. Mogao si ga dobiti bez problema – kaže. A onda je, veli, došla kriza. Ostao je 2013. bez posla, banke su počele slati opomene, stigla su i rješenja o ovrsi. Prestao je i plaćati alimentaciju.
Tjedan dana procedure
– Kad sam pročitao o osobnom bankrotu, otišao sam u poslovnicu Fine. Zaključio sam da nemam drugo rješenje jer sam nezaposlen i ne mogu pokriti dugove. Nemam nikakve imovine. Rekli su mi da sam prvi u Varaždinu koji im je stigao sa zahtjevom za osobni bankrot. Procedura je trajala oko tjedan dana, trebalo je odlaziti od vrata do vrata, ali kad nemaš drugog izbora, ništa nije teško – kaže taj 49-godišnjak koji je jedan od 423 građanina koja su podnijela zahtjev za osobni bankrot. Njegov dug popeo se na oko 130.000 kuna. Kad se zaposli, prioritet će, veli, biti isplata alimentacije za koju je dužan više od 30.000 kuna, a onda i vraćanje duga bankama i odvjetniku.
Raspitivao se i o mogućnostima nagodbe s vjerovnicima. Savjete je potražio i u besplatnoj klinici za pravnu pomoć. Po struci je automehaničar, no nikad nije radio taj posao. Ima i zdravstvenih problema pa nije optimist kad je riječ o zapošljavanju.
U nepuna četiri mjeseca, koliko je na snazi zakon koji omogućuje pokretanje osobnog bankrota, na taj su se put uputila 423 građanina među kojima je jedan obrtnik. Svi oni, navodi Fina, koja je jedna od ključnih institucija u prvoj fazi njegova provođenja, imaju nešto više od 1000 vjerovnika kojima su dužni 125 milijuna kuna! Većinom su to banke, telekom-operatori, komunalci, država, poznanici i prijatelji, a imaju i djece za koju nisu uplatili alimentaciju.
Zakon predviđa ispunjenje nekoliko stepenica prije nego što sud donese odluku o pokretanju osobnog bankrota i nijedna od 423 osobe koje su pokrenule izvansudsku nagodbu nije službeno u bankrotu.
Kako se radi o javnom procesu, imena svih dužnika objavljena su na webu Fine, a te bi stranice morali kontrolirati i potencijalni vjerovnici jer se po zakonu ‘objavom na internetskoj stranici Fine dostava poziva smatra obavljenom’. Koliko ljudi, toliko i sudbina, no kopanje po javno objavljenim papirima pokazuje, na primjer, da nisu samo dužnici bili neracionalni u trošenju posuđenog novca, nego su takve bile i banke.
Mnogi među njima prijavili su znatne dugove i kod desetak različitih banaka pa se postavlja pitanje kako su banke mogle odobravati silne kredite prezaduženim ljudima.
Četiri Dubrovčanina traže da im se otpiše 25 milijuna kuna, a rekorder među njima prijavio je 12 milijuna kuna duga.
Zagrepčani – njih dvjestotinjak – u prosjeku duguju oko sto tisuća kuna. Trenutačni otpis predviđen je samo za dužnike koji nemaju prihode, nemaju imovine ni izgleda da će se uskoro zaposliti. Da bi izvansudska nagodba uspjela, s prijedlogom se moraju složiti svi vjerovnici, odnosno dogovor se odnosi samo na one vjerovnike koji su je potpisali. Oni koji su se javno izjasnili i dostavili Fini svoja očitovanja uglavnom odbijaju prijedloge dužnika za stopostotni otpis duga.
Prvo Fina pa sud
Nakon neuspjele nagodbe, predmet se seli na sudove koji će voditi kratke ili duge postupke, ovisno o tome ima li dužnik imovine ili nema.
Dužniku koji nema imovine dug se može oprostiti već na prvom ročištu, a dužniku koji raspolaže imovinom dodjeljuje se stečajni upravitelj koji će idućih pet godina upravljati njegovim financijama, ostaviti mu propisani minimum za život, a sve ostalo prodavati kako bi namirio dugove. U takvim slučajevima tek nakon pet godina došao bi na red otpis preostalog neotplaćenog duga. Sadašnji zakon, ne bude li nekih promjena, predviđa da će se nekretnina u kojoj dužnik živi prodavati posljednja.
