Fakultet organizacije i informatike iznjedrio je još jednog vrhunskog stručnjaka. Matija Kopić, 29-godišnjak iz Viljeva, naizgled se ne razlikuje mnogo od svojih vršnjaka. Osim po tome što je samostalno razvio posao vrijedan nekoliko milijuna eura i zapošljava 45 ljudi, od toga desetak u SAD-u.
Mladić iz Viljeva, sela kod Donjeg Miholjca, nosi tenisice i Adidasovu trenirku kao svojevrsnu ‘uniformu’ generacije, a mladenački izgled prikriva bradom. U razgovoru odmjeren, odaje dojam čovjeka s unutarnjim mirom, ali prodoran i znatiželjan pogled otkriva da nipošto nije riječ o statičnoj osobi.
Činjenica da vodi posao vrijedan nekoliko milijuna eura i zapošljava 45 ljudi, od toga desetak u SAD-u, izdvaja ga iz mase njegovih vršnjaka koji zadnjih godina sreću i uspjeh traže po Njemačkoj ili Irskoj, piše Deutsche Welle.
Strast ispred novca
Matija Kopić tu činjenicu ne uzima kao dokaz o vlastitoj uspješnosti, jer je odlučio uspjeh ne mjeriti novcem. Usprkos pitanjima na koja je lako mogao odgovoriti brojkom, ne precizira i ne procjenjuje ni vrijednost Farmerona, tvrtke koju je pokrenuo 2011. godine i koja danas isključivo na američkom tržištu ‘vodi brigu’ o gotovo milijun krava. A krave su nešto oko čega je Matija Kopić vrlo strastven i o njima priča radije nego o novcu.
Za sebe kaže da je ‘dečko koji je došao s farme i nada se da će se jednog dana na farmu i vratiti’.
– Mislim da smo krivo shvatili uspjeh i za svakoga ponaosob to može značiti krajnje suprotne stvari. Ali O. K., društvo je usmjereno na taj način, pa se valjda podrazumijeva da svi trebaju trčati u istom smjeru. Vjerujem da u svakome od nas čuči jedna kreacija i poriv za stvaranje i ako se usudimo odazvati tom pozivu, mislim da svatko od nas može biti poduzetan, ne mislim pri tome na poduzetnika u klasičnom smislu te definicije – opisuje Kopić svoju ‘filozofiju’ za koju ne taji da su joj korijeni u kršćanstvu.
Sve je počelo sa stadom koza
Korijene svog uspjeha vidi još u djetinjstvu kada je dobio zaduženje da se brine o manjem stadu koza. Njegova obitelj se bavila malim biznisom proizvodnje sira. Još se kao srednjoškolac zaljubio u poljoprivrednu proizvodnju i informacijske tehnologije. Taj spoj dviju stvari koje na prvi pogled nemaju puno veze jedna s drugim, pokazao se kao pravi put k uspješnom biznisu.
Farmeron je usmjeren na krajnjeg korisnika – velike farme krava koje proizvode mlijeko. Radi se o velikim korporativnim sustavima, farmama s prosječno pet do deset tisuća životinja. Tvrtka prodaje ‘pametna’ rješenja i pristup upravljanju kako bi se riješili konkretni problemi koji se pojavljuju na farmama.
Tehnologija omogućuje promjenu načina razmišljanja i načina upravljanja resursima na farmi. Tako se postiže najveća moguća optimizacija uz smanjenje troškova i povećanje proizvodnje. No nije samo profit ono o čemu brinu u Farmeronu. Njihovi principi rada i upravljanja su postavljeni prije svega na tri ‘sveta grala’ na kojima inzistiraju.
Ekologija, održivi resursi i etično ponašanje prema životinjama ono je od čega ne odstupaju, pa iako postoji predrasuda da ti principi ne idu zajedno s visokom profitabilnošću, u Farmeronu su dokazali upravo suprotno.
Odgovorno ponašanje prema životinjama
– Ima puno motiva, od priznanja, novca, samoostvarenja, ali na kraju dana ostaje jedna želja da se pomogne tom proizvođaču u jednom turbulentnom periodu za svjetsku poljoprivredu gdje je potrebno proizvoditi više, ali pametnije i s manje potrošenih resursa, a opet držeći se nekih prirodnih i u mome svjetonazoru Božjih zakona, koji osiguravaju da se jedni prema drugima, prema zemlji i životinjama ponašamo odgovorno zbog budućih generacija – priča Kopić o motivima koji ga tjeraju naprijed.
Njihov kompleksan posao zahtijeva znanja koja izlaze izvan okvira programerskog posla pa Farmeron zapošljava ljude i koji su vodili neke od najvećih farmi u jugoistočnoj Europi, doktore životinjskog nutricionizma…
No i uz vrhunski obrazovan kadar, prosjek starosti zaposlenika je oko 30 godina. Kopić kaže kako u tvrtki vlada poprilično ‘obiteljska atmosfera’ i da skoro nemaju veliki protok ljudi – tko jednom dođe, taj uglavnom i ostaje. To govori dovoljno o uvjetima rada u Farmeronu.
– Uopće se ne fokusiramo na Europu, jer smo se odlučili baviti najvećim i najkompleksnijim sustavima na svijetu – kaže Kopić i objašnjava odluku da odmah ‘pokore’ Ameriku jednostavnom logikom da će oni standardi koje prihvate veliki igrači na tržištu ubrzo stići i do onih srednjih i manjih kada se pokažu kao efikasni.
Uspjeh bez države
Usprkos uspjesima, u Farmeronu ne miruju i trenutačno imaju nekoliko pilot-klijenata u Kini koja je golemo tržište u konstantnom usponu.
– Na tom tržištu vidimo golem prostor i potencijal za suradnju – kaže osnivač Farmerona.
Prosječan hrvatski poduzetnik uglavnom očekuje ‘da država nešto napravi’ i stvori ‘okvir za poslovanje’. Matija Kopić od države ne očekuje ništa, osim da se što manje miješa u njegov posao.
– Toliko sam udaljen od naših hrvatskih prilika, da uopće ne mogu dati odgovor na to pitanje. Budući da poslujemo u Americi, nisam uopće bio ‘umočen’ u te priče o nastojanju države da nam pomogne ili ne pomogne. Iskoristili smo neke poticaje kod zapošljavanja mladih ljudi i oslobođenja od davanja kroz neko vrijeme i za to sam zahvalan. Ne očekujem od države ništa više. Ne mislim da je država dužna ili da mora nešto učiniti za mene. Da se bavim tim stvarima i takvom vrstom frustracija, to bi pojelo puno moje dnevne kreativne energije – kaže Matija Kopić.
Njega više zanimaju investitori koji su ih pratili od početka. Neki od njih su klasični investitori, neki su došli iz poljoprivredne industrije i prepoznali njihov proizvod kao nešto za što postoji potreba. Neke zanima profit, a neke zanima unapređenje proizvodnje. Najveći proizvođač stočne hrane u Americi je investirao u Farmeron jer je prepoznao vrijednost onoga čime se bave.
Dijete FOI-ja
Tvrtka i jest napredovala zbog vrijednosti same ideje, ali ona je počela kada je Matija Kopić s prijateljem Markom Dukmenićem krenuo pisati kod, a ubrzo im se pridružila i Ana Herman, što čini inicijalnu ekipu. Tvrtka je registrirana 2011. a ubrzo i američka ‘podružnica’ 2012. godine.
Od onda je čovjek koji je uspio prije tridesete i koji je završio osnovnu školu u rodnom Viljevu, srednju školu u Donjem Miholjcu i Fakultet organizacije i informatike u Varaždinu daleko dogurao, ali nema još velikih planova. Ne zna što će raditi s 40 ili 50 godina.
– Nisam tip od velikih planova. Ne volim ni poslovno planiranje, imam ljude koji to rade. To ne znači da ne treba planirati i da to nije važno u poslovnom kontekstu. Ja ustvari živim po jednostavnoj filozofiji da je sada i danas trenutak koji treba iskoristiti. Sve što napraviš danas ono je što je važno. Moja budućnost je otvorena i ne želim se zatvarati u takve okvire – kaže Matija Kopić.
