Malo sam napravila reviziju svojih dosadašnji objava. Najviše ljudi čita tekstove gdje pričam o nekom svom osobnom iskustvu.
Na primjer, moja priča o prvoj poduzetničkoj godini izazvala je puno pažnje, a priču je prenio Privredni vjesnik
Na istu temu razgovarala sam za portal Woman in Adria.
Izuzetno dobro prošla mi je tema ‘Jel skijanje mjerilo?’. Tu sam se dotakla svakodnevnih tema, ljudskog gunđanja i stremljenja prema sreći prema nekim tuđim receptima, a sreća je uvijek u nama samima, samo često toga nismo svjesni.
Simpatično mi je kad ljudi čitaju moje tekstove pa misle da pričam o njima ili ih jako interesira na koga sam ja to mislila kad sam pisala tekst. Koga to spominjem?
Pa da otkrijem tajnu. Najčešće pomiješam više priča i više iskustava, tako da se niti jedan komentar ne odnosi na nikog direktno ili ne u potpunosti. Često izmijenim spolove. Pa ispričam: ‘Kaže meni jedan dan klijent…’, a ono zapravo klijentica.
Stvar je u tome da to ne radim svaki put. Nekad je spol spomenute osobe točan, pa opet nećete ništa znati. Događaji koji su me potaknuli na pisanje neke teme nisu uvijek potpuno svježi. Obično se radi o nekoj situaciji od prije, a nešto drugo mi osvježi pamćenje, pa me malo zasrvrbe prsti.
Čak sam primjetila da se neki ‘uvrijede’ na moj tekst jer misle da se to njih osobno tiče. Najvjerojatnije nisam mislila isključivo na vas. Ali, uostalom svatko najbolje zna svoju istinu u kojoj se prepozna.
Ponekad me zaista iznenadi kad saznam tko sve čita moje tekstove. Hvala.
Super mi je kad neki misle da opako zarađujem na kolumnama. Hahaha. Sad se sigurno urednik smije. Da, da, zarađujem, skupljam vaše lajkove. Dobar je osjećaj kad vam se tekst sviđa.
Možda razmišljate slično, možda vas muči ista tema ili ste imali slično iskustvo. Možda sam vas malo nasmijala, razvedrila, podigla motivaciju, barem na tren.
Ali hoću reći da prije godinu dana nisam bila ni svjesna da ću koji mjesec kasnije početi pisati svoju prvu kolumnu. Dogodilo se slučajno ili možda to i nije bilo slučajno. Nekad sam zapravo razmišljala o tome da bih voljela pisati kolumnu, pa je valjda svemir upamtio tu moju želju i odlučio mi ju je ispuniti.
Isto tako, prije otprilike dvije godine nisam još znala da ću imati svoju tvrtku, iako sam to nekako godinama priželjkivala. U to vrijeme bila sam u jednom sasvim drugom ‘filmu’. Pa, eto, danas ima svoju tvrtku koja ima već 16 mjeseci. Svakim danom radim sve više, imam sve više kupaca i sve skupa jako veseli.
Ako usporedimo period razvoja poslovne priče s razvojem djeteta te dobi, izgledalo bi ovako: bacila sam dudu varalicu, hodam, pričam, trčim, još su mi samo pelene ostale. Da to riješim, treba mi bar još godina dana.
I na kraju, što je pjesnik svim ovime htio reći? Sanjajte, zamišljajte i smišljajte što god želite. Ono što želite, moglo bi vam se i ostvariti, pa razmišljate dobro!
Ako vas je neki moj tekst inspirirao, motivirao, potaknuo na razmišljanje, možete poslati i e-mail na kristina@androlic-konzalting.hr.
Jedan dan me tako svojim mailom razveselila jedna ‘friška’ poduzetnica, koju je moja priča o prvoj godini poslovanja motivirala i osnažila za daljnji rad.
