Varaždinsko zelje do kraja prošle godine trebalo se upisati kao peti hrvatski autohtoni proizvod kojemu je na nivou EU zaštićena oznaka izvornosti. No nakon što su Slovenci uputili prigovor, ni u vidovečkoj Udruzi proizvođača povrća i voća Zeljari, koja taj proizvod već četvrtu godinu nastoji zaštititi u EU, ni u Ministarstvu poljoprivrede još ne nazdravljaju pjenušcem, piše Večernji list.
Na pitanje eurozastupnice Marijane Petir o slovenskom prigovoru, nakon što je im je u dopisu podastrla argumente da je varaždinsko zelje hrvatsko, iz Europske komisije odgovorili su da imaju dva mjeseca da razmotre prigovor, koji je stigao 4. prosinca, nakon čega će hrvatsku i slovensku stranu pozvati na konzultacije.
Varaždinsko zelje udomaćena je lokalna sorta, odlična za kiseljenje i skladištenje, tvrde iz slovenskog ministarstva poljoprivrede pa su ga u travnju 2012. upisali na svoju sortnu listu kao zelje varaždinsko 2 i zelje varaždinsko 3.
Stara čuvana sorta
Nije im smetalo što je varaždinski kupus kao ‘predak’ varaždinskog zelja od 1994. na službenom popisu starih čuvanih sorti RH, a od našeg ulaska u EU 2013. i na sortnoj listi Unije.
Lani su se pozvali su na članak europske uredbe o sustavima kvalitete za poljoprivredne i prehrambene proizvode prema kojem se ‘ne može registrirati naziv koji je potpuno ili djelomično homonim s nazivom već upisanim u registar te ako registracija naziva predloženog kao oznaka izvornosti zbog ugleda, priznatosti i duljine uporabe žiga može dovesti potrošača u zabludu o pravom podrijetlu’.
Samo ime zelja govori gdje se ono tradicionalno proizvodi pa je Zlatko Zagorec iz udruge Zeljari uvjeren da se Slovenci ustvari boje da sjeme koje su doradili i nazvali varaždinsko 2 i 3 više neće smjeti stavljati na tržište.
– Sjeme imaju pravo proizvoditi svi, i u Sloveniji, Srbiji, čak i u Rusiji ako žele. Mi samo štitimo konačni proizvod o kojemu zapisi postoje više od 200 godina – kaže on.
Politički kompromis
U Hrvatskoj se godišnje proizvede 12 tisuća tona varaždinskog zelja, a oko 500 tona ima nacionalnu oznaku izvornosti.
U EU ga najviše vole Šveđani.
Zaštitom u EU proizvodnja bi se povećala na najmanje 20 tisuća tona.
Dragutin Vincek, pročelnik Ureda za poljoprivredu Varaždinske županije, kaže da će, ne odbije li EK prigovor Slovenaca, o varaždinskom zelju najvjerojatnije biti postignut politički kompromis, stoji u Večernjem listu.
Nitko ne može osporiti izvornost varaždinskog zelja, no Slovenci će na kraju vjerojatno dobiti pravo da još 15 godina koriste naziv varaždinsko zelje, koliko i hrvatski proizvođači imaju pravo svoje kobasice zvati kranjska i kranjska kobasica.
