– Komasacija neće donijeti rezultate ako se ne promijene dva zakona. Prvi je onaj o nasljeđivanju, kojim bi se spriječilo daljnje cijepanje zemljišta na više vlasnika, a drugi je o dvostrukom oporezivanju zemljišta – tvrdi za Večernji list dr. sc. Miljenko Ernoić iz Razvojne agencije Sjever – DAN iz Varaždina, koji godinama upozorava na važnost okrupnjavanja poljoprivrednog zemljišta.
Svaka agrarna reforma mora se, smatra, temeljiti upravo na zemljištu. A stanje na terenu nije nimalo dobro. Hrvatska je izbrazdana s 90.000 hektara poljoprivrednih površina manjih od jednog hektara, a tako male nisu samo privatne parcele. I država ima oko 736.000 hektara svog zemljišta podijeljenog na čak 600.000 katastarskih čestica.
Još jedan pilot-projekt
Ministarstvo poljoprivrede prije nekoliko mjeseci najavilo je pilot-projekt komasacije na 7500 hektara u općinama Udbina, Cerovlje, Vratišinec, Zdenci i Gundinci, u nekoliko županija, kako bi se, uz ostalo, potvrdila opravdanost spajanja malih parcela u veće, za što je u ovoj godini predviđeno oko 12 milijuna kuna.
– Naš je problem što za istu stvar nekoliko puta radimo pilot-projekte! Pa u Hrvatskoj je prije desetak godina proveden pilot-projekt u koji je uloženo 25 milijuna kuna, od čega je 15 milijuna darovala švedska vlada. Tada je na četiri lokacije već dokazana opravdanost komasacije, no puno je toga propušteno učiniti. Nikad, na primjer, nisu osnovani zemljišni uredi – ističe dr. sc. Ernoić. Osnovana je, dodaje, Agencija za poljoprivredno zemljište, no takva kakva jest, bolje da i nije.
Rascjepkanost dobro ilustrira Varaždinska županija u kojoj 7817 poljoprivrednih gospodarstava raspolaže s 30.213 hektara zemljišta. Jedno gospodarstvo u prosjeku, dakle, obrađuje samo 3,87 hektara, a za kakvu takvu isplativost trebalo bi najmanje 5,6 hektara.
No, nije samo rascjepkanost problem, upozoravaju stručnjaci. Potrebno je uvesti i navodnjavanje te poticati proizvođače na udruživanje (zadruge) i zajednički nastup na tržištu, pogotovo s prepoznatljivim robnim markama. Nužna je i bolja potpora banaka preko kreditiranja. Time bi se privukli i mladi jer sela su sve starija. Dr. sc. Ernoić iznosi i zanimljivu računicu.
Domaće umjesto uvoznog
Ako se dnevno u Hrvatskoj pojede hrane u vrijednosti 2,8 eura po stanovniku, to je godišnje 4,38 milijardi eura. Zna se da Hrvatska uvozi hrane za oko dvije milijarde.
– Promjena od samo jedan posto značila bi ulaganje od 20 milijuna eura u lokalnu ekonomiju. Realno, možemo i više od 50 posto od uvezene hrane bez problema namiriti iz vlastite proizvodnje, što je već milijarda eura koji se mogu reinvestirati u domaće gospodarstvo – ističe Ernoić za Večernji list.