Martina Vrdoljak Ranilović, suvlasnica i kreatorica branda I-gle, odnedavno je nova glavna dizajnerica u Varteksu i radi na tome da pomogne varaždinskoj tvrtki da se izbori za nova tržišta.
– Nema bolje prilike da se nastavim boriti na modnoj sceni, nego
što je ova u Varteksu – kaže za
24 sata nova glavna dizajnerica Varteksa, Martina
Vrdoljak Ranilović, koju je inače poznata kao
dizajnerica i suvlasnica modnog branda I-gle.
Nakon što je zajedno s prijateljicom i poslovnom suradnicom
Natašom Mihaljčišin pune 22 godine uspješno
plovila poduzetničkim vodama i u I-glama stvarala za žene koje
imaju poseban modni ukus te žele da svaki komad odjeće koju nose
bude po nečemu poseban, prije otprilike tri mjeseca donijele su
odluku da I-gle prestaju s radom onako kako su radile do sada.
– Ta je priča nekako došla svome kraju. Moram priznati da više
nisam imala neki izazov. Obožavam modu i uvijek ću tražiti način
da sebi taj posao učinim što zanimljivijim. No, govoreći iz
pozicije male poduzetnice, jako je teško funkcionirati onako kako
smo Nataša i ja 20-ak godina funkcionirale – priča sugovornica o
tome zašto je jedna jako lijepa priča sad u drugom planu.
Dodaje i da se nakon 20 godina rada na jedan način jednostavno
rodi potreba za promjenom. I kad čovjek zatvori jednu stranicu,
postane otvoreniji za nove priče. Tako je bilo i u ovom slučaju.
– Samo nekoliko dana nakon što smo se Nataša i ja dogovorile da
nećemo više raditi na način na koji smo radile, s tim da nismo
imale čvrstu viziju kako ćemo to izvesti, niti alternativu, pa je
sve trebalo ići sporije, stvari su se posložile – kaže
Vrdoljak Ranilović.
– Preko prijatelja je do mene došla informacija da Nenad
Bakić restrukturira Varteks i pokreće velike promjene te
traži dizajnera i rekla sam: ‘zašto ne’. Kad smo dogovorili za
prvi sastanak, ideja je bila da traje kratko i računala sam da ću
ja pričati o tome što Varteks treba napraviti i kakva je
moja vizija, no trajao je dva i pol i sata i uglavnom sam slušala
– kaže sugovornica.
Dodaje kako ju je fascinirala činjenica da je gospodin Bakić
savladao sve zakonitosti modnog businessa i već poduzeo korake
koji su neophodni za razvoj Varteksa i shvatila da ne bi
postojale šanse za uspjeh da ne postoji i osoba koja se sa svime
time spremna uhvatiti ukoštac kao on. I zato je shvatila da
će Varteks uspjeti.
Dugotrajni procesi u velikoj tvrtki
No, znači li to da je morala odustati od sebe i slobode koju je
imala kao poduzetnica? Koliko se danas razlikuje njen radni dan u
odnosu na vrijeme kad je radila samostalno, pitala je novinarka
24 sata sugovornicu.
– Puno je drugačije, jer ovdje postoje procesi koje treba
odraditi na svakom koraku, koje kao poduzetnica nisam morala.
Karikiram malo, ali: Kad bih ujutro došla u I-gle s idejom da
napravim neku haljinu, do navečer bi ta haljina bila
konstruirana, a sutradan spojena u prototip na kojem se dalje
radilo i za nekoliko dana sam imala gotovu haljinu. E, u Varteksu
to tako ne ide – kaže dizajnerica.
U velikoj tvrtki postoje procesi koji su dugotrajni, kao i
‘papirologija’ koja mora postojati, zato što postoji više razina
poslovanja: od izdavanja naloga, provjere stanja na skladištu,
izbora materijala, narudžbe i slično.
– Da ne biste mislili da se žalim, takav proces rada je
neophodan, jer svaka, pa i mala promjena koja se u tom procesu
dogodi, znači da će netko u pogonu koga ja neću vidjeti u svakom
trenutku znati što je njegov posao. Ponekad me frustrira
činjenica da danas zamislim model i da ga sutradan ne mogu
vidjeti, ali moram priznati da rezultat sada zna biti i bolji,
zato što su u cijelom tom procesu uključeni ljudi koji jako vole
svoj posao i uspješno rješavaju sve te korake u procesu – kaže
Martina.
Veća odgovornost
– Štoviše, mogu reći da mi je danas i lakše, jer postoji netko
tko brine za to da se na vrijeme naruče konci, gumbi, materijal,
kao i netko tko je platio račune, dodaje u šali. Velika je
razlika i to što odluke koje donosi u Varteksu trebaju biti
promišljenije, jer nose veću odgovornost.
– U I-glama bismo napravile jednu, dvije ili tri haljine u jednom
modelu, a ovdje me kod pripreme nove kolekcije traže mišljenje
hoćemo li nešto proizvesti u količini od tisuću komada ili više.
Dakle, ne mogu samo razmišljati o tome ‘ja bih danas radila tu
haljinu’, već moram promisliti hoće li se ona i prodati u tolikom
broju na kraju – dodaje sugovornica.
Kako se dizajnerica, poznata po unikatnim odjevnim predmetima
koji su uvijek imali i malo ‘pomaknutu’ crtu snalazi u
konfekciji, u svijetu poslovnih odijela i kostima u kojem
prevladavaju smeđa i plava boja? Frustrira li ju to što njena
kreativnost vjerojatno neće biti u prvom planu – pitaju 24 sata
Martinu.
– Naš glavni fokus jest na odjeći koja se nosi u poslovnim
prilikama, ali to nije samo odijelo i uključuje široki spektar
proizvoda, pa nije baš do kraja tako. Varteks ima 25
poslovnica, a otvaramo još nekoliko novih, koje ne mogu
funkcionirati samo na poslovnoj odjeći. A ako me pitate za
estetiku, recimo da su se I-gle cijelo vrijeme obraćale uskom
krugu poznavatelja i ljubitelja mode i teško je očekivati da će
odjednom dizajn koji je u startu bio namijenjen malom krugu
ljudi, odjednom postati prihvatljiv svima. A realno Varteks se
obraća i mora obraćati svima – kaže sugovornica te dodaje kako to
znači da svoj izričaj mora malo prilagoditi tržištu i kupcima
Varteksa.
– No, već u ovih mjesec dana zaključila sam da se i tu da
napraviti beskrajno puno malih, finih pomaka, koji kupcu mogu
dati tu dodanu vrijednost koju donose dobar dizajn, kvalitetni
materijali i kvalitetna izrada. Evo, i ovo plavo poslovno odijelo
na meni dio je kolekcije na kojoj sam radila. Kad je došlo u
trgovine, prodaja je krenula jako brzo i dobro napreduje – kaže
sugovornica te dodaje kako je to glavni pokazatelj toga koliko se
kao dizajner može ‘zaigrati’, a da bi to kupcima bilo
interesantno.
Danas je, dodaje, strogo poslovno odijevanje rezervirano za uski
krug profesija, primjerice financijski sektor, ili odvjetništvo,
dok 90 posto profesija ipak ne robuje standardima vezano uz boju
ili strogi kroj, pa to i njoj daje malo slobode.
Opstanak na tržištu
– Nemam problem s egom i jasno mi je gdje sam i zašto sam došla.
I s te strane vjerojatno će postojati stvari za koje ću ja
misliti da su odlične i da ih treba napraviti, a koje će naići na
sumnje i skepsu kolega. Tu će biti ključno to koliko će mi kolege
vjerovati, kao i to koliko ću na nekim stvarima i ja sama
inzistirati , ali zasad nemamo problema s tim – kaže sugovornica.
Dodaje kako joj je od prvog dana u Varteksu bilo jasno da je to
tvrtka koja ne stoji dobro i trenutno se bori za opstanak.
– To nije isključivo moja odgovornost, no ovdje se nisam
došla igrati velikog umjetnika, nego napraviti sve što mogu da
pomognem da Varteks opstane, te da radnice i radnici
Varteksa koji zaista rade svoj posao s velikom ljubavlju, dođu do
toga da mogu od svog rada dostojanstveno živjeti. To je moja prva
uloga. A, naravno da ću se truditi da ono što radim bude meni što
ljepše, a ponekad i malo ‘pomaknuto’ – zaključuje Martina.
Ima mjesta za ‘fine’ pomake
– Ja sam oduvijek voljela tkanine za muška odijela i često sam i
u I-glama radila s njima, tako da ovdje pomalo i uživam, pogotovo
što zaista jako pazimo da se radi s vrlo kvalitetnim tkaninama.
Jedan od brendova od kojih nabavljamo je Loro
Piana, koji inače surađuju s vrhunskim proizvođačima
konfekcije i baš smo ponosni na to – kaže Martina.
Dodaje kako vjeruje da će u poslovne i pomalo formalne Varteksove
kolekcije moći uvrstiti puno boja i zanimljivih uzoraka, te
zanimljivije krojeve.
– Naravno da nećemo ići u ekstreme, iako će u budućnosti
postojati prostor i za razvoj kreativne modne kolekcije.
No, u ovom trenutku u prvom planu je restrukturiranje i
opstanak – kaže sugovornica.
Dodaje kako je tek po dolasku u Varaždin
shvatila koliko bi bilo važno da se ta tvrtka ‘digne’, jer na
širem području nema obitelji koja na neki način nije vezana uz
nju.
Na police dolaze i veći brojevi
Martina nam je odala i jednu ekskluzivu: Naime, svi oni koji su
se do sada pomalo ljutili na Varteks kad bi shvatili da na
vješalici nema kombinacije koja im se svidjela u njihovoj
veličini, uskoro bi mogli doći na svoje.
– Trenutno smo koncentrirani na to da završimo zimsku kolekciju,
koja pomalo kreće u proizvodnju. To je bila prva stvar koju sam
trebala završiti kad sam došla. A odmah nakon toga, prije nego
započnem raditi na proljetnoj kolekciji, krećemo i s tim da
pripremimo puno veći spektar veličina – kaže sugovornica.
Put između Zagreba i Varaždina
– U Varteksu danas radi više od tisuću ljudi i osjećam veliku
odgovornost prema njima, zato što sam se u ovo malo vremena
uvjerila da su to izuzetno vrijedni ljudi koji znaju raditi i
vole svoj posao. Na koncu, Varteksov uspjeh bi dao vjetar u leđa
i malim poduzetnicima na ovom području, što bi otvorilo prostor i
mladim dizajnerima koji danas zapravo i nemaju gdje raditi jer
naše tržište nije dovoljno veliko – kaže sugovornica.
Martina, inače, od dolaska u Varteks često putuje iz Zagreba u
Varaždin na posao, nakon što ujutro obavi poslovne sastanke u
Zagrebu. Kaže kako joj to nije veliki problem.
– Istina, u zadnje vrijeme radim vrlo intenzivno na kolekciji, pa
često i prespavam ovdje, jer je tako lakše, no svejedno sam često
na putu, jer sudjelujem i na poslovnim sastancima kad je to
potrebno – kaže sugovornica.
Obitelj, zasad, ne prigovara, odnosno, uz dobru organizaciju – i
to se može.
Krojački majstor
– Ozbiljan je to i vrlo složen posao, gospođo draga – kaže pomalo
strogo, uz dozu šale, Branko Vidović,
krojački majstor iz Varteksove šivaonice po mjeri, koji je u ovoj
tvrtki proveo pune 42 godine. Dodaje kako svi stari zanati
zahtijevaju jako dobru praksu, kod pravog majstora.
– Moj je otac u vrijeme kad sam počeo učiti za krojača potpisao
ugovor s majstorom i rekao da mi slobodno opali pljusku ako ne
budem dobar. I bome se i to znalo dogoditi. No, zato sam od
majstora naučio znanje koje je bilo odličan temelj za posao
kasnije. A godine iskustva nose svoje – kaže te dodaje kako je i
toliko staža najveće zadovoljstvo za njega kad osoba koja je
naručila odijelo dođe, proba i zadovoljno plati.
– Nisam često ovdje, jer šivanje po mjeri nije usko moj dio
posla, osim ako me ne pozovu da pomognem neodlučnim klijentima
oko odabira tkanina ili modela, no gospoda koja ovdje rade su
vrhunski stručnjaci u svom poslu od kojih i ja mogu svašta
naučiti i oduševljena sam time kako ljudi ovdje predano
rade – kaže Martina.
Gospodin Branko oduševio je novinarku
24 sata i pričom o tome da je dugogodišnji bajker, te da s
ekipom bajkera često posjećuje starije i bolesne u domu
umirovljenika, jer ‘njima taj posjet često puno znači’.