Naknadno oporezivanje privatnika bila bi kap koja je prelila čašu u argumentaciji radnika i radnica da se sa svojim obiteljima odjave i isele iz Hrvatske, govori stručnjak.
Početkom srpnja 2020. Austrija se potpuno otvara za rad hrvatskih
građanki i građana, a Zoran Andročec, direktor
gospodarsko-interesnog udruženja INGRA-DET, smatra da bi to moglo
isprazniti sjever Hrvatske od radne snage.
Također, upozorava i da kad je riječ o velikim njemačkim i
austrijskim mirovinama, kojima se nadaju hrvatski radnici i
radnice, to je vrijeme prošlo.
– Bude li Hrvatska inzistirala na naknadnom oporezivanju rada u
Austriji, stanovništvo sjeverne Hrvatske jednostavno će se nakon
1. srpnja 2020. prijaviti s one strane granice, a njihove kuće
postat će im vikendice – izjavio je u razgovoru za
Poslovni dnevnik Zoran Andročec, direktor udruženja koje
okuplja 40 velikih domaćih industrijskih tvrtki s ciljem
provođenja investicijskih projekata i usluga u inozemstvu, dosad
ponajviše u Njemačkoj.
– Kako se to nadovezuje na našu polustoljetnu krizu ruralnih
područja, imat ćemo elementarnu ugrozu praznih graničnih
područja. Kako naš socijalni, zdravstveni i školski sistemi, pa i
pravni, ne mogu konkurirati pametnim i uređenim zemljama, odlazak
u blisko i uređeno inozemstvo neminovan je za određeni broj ljudi
koji nemaju imovinu, gospodarstva, obrte i pogone u samoj
Hrvatskoj – upozorio je Andročec.
On predlaže da austrijska i hrvatska fiskalna i kontrolna tijela
krenu surađivati s jedne strane na jednakom tretmanu svih
hrvatskih radnika i radnica, odnosno na oporezivanju od prvog
dana na mjestu rada s regulacijom poreznog statusa.
– S druge strane trebalo bi jednostrano odustati od
naknadnog oporezivanja dohotka, a kasnije i mirovina, u
Hrvatskoj. Naš je prijedlog da se inozemni dohodak oporezuje po
jedinstvenoj stopi od 15 posto, što odgovara prosječnim poreznim
stopama u zemljama EU-a, u kojima radimo i plaćamo taj porez –
istaknuo je Andročec dodavši da je naknadno oporezivanje bila kap
koja je prelila čašu u argumentaciji radnika i radnica da se sa
svojim obiteljima odjave i isele iz Hrvatske.
– Pod pritiskom smo zemalja domaćina te samih radnika i radnica
te njihovih obitelji da, osim što plaćamo porez u zemlji rada,
platimo i puno socijalno osiguranje. Kao i u Njemačkoj,
namjeravamo i u Austriji organizirano predvoditi radnike i
radnice i uspostaviti poslovni sistem. Bilo da je to trgovačko
društvo po austrijskom pravu u vlasništvu hrvatske tvrtke ili
mješovito poslovno udruženje po pravu EU-a, bilo da su to naše
nesamostalne podružnice, mi ćemo za naše radnike i radnice imati
svoju firmu, u kojoj će moći biti zaposleni i osigurani u
Austriji, tako da maksimalno koriste prednosti rada i socijalnog
sustava u toj zemlji – rekao je Andročec.
Kad je riječ o velikim njemačkim i austrijskim mirovinama, kojima
se nadaju hrvatski radnici i radnice, Andročec tvrdi da je to
vrijeme prošlo:
– Hrvatski radnici i radnice nisu svjesni toga da će mirovine
koje se tek sad počinju uplaćivati u Njemačkoj i Austriji biti
minimalne i u rangu socijalne pomoći, koja će se onda još
naknadno oporezivati u Hrvatskoj. Nažalost, prošlo je vrijeme
velikih njemačkih mirovina, a neće biti ni velikih austrijskih
mirovina –rekao je.
– Kao poduzeća s izaslanim radnicima i radnicama, omogućili smo
svima da se plaća u drugi i treći stup kako bi se alimentirao
neadekvatni prvi stup, naša legendarna ‘penzija’. Ako imamo
prosječnu plaću od 2000 eura u našem sustavu, a uz to još 250 do
500 eura se stavlja sa strane na konto radnika i radnica, imamo
financijsku osnovu za socijalnu budućnost naših radnika i
radnica, čak i ako sasvim zakaže hrvatski mirovinski sustav.
Ostaju strukturni i biološki problemi radne snage. Zasad niti
jedna zemlja istočne Europe, osim Mađarske, nije napravila
povoljan model za ostanak radne snage, niti je iznijela model
privlačenja poželjne tuđe radne snage – zaključio je Andročec.