Situacija u Itasu-Prvomajskoj je složena. Neslužbeno se u Ivancu govori da je dug veći od 900.000 kuna...
Tvornice radnicima – piše na golemom muralu površine oko 80
četvornih metara na zidu tvornice Itas-Prvomajska u
Ivancu. Mural s lentom vremena na kojoj su označeni
datumi događaja poput rušenja zida, zauzimanja tvornice i štrajka
glađu iz 2005., otkriven je na prigodnoj svečanosti u svibnju
2015. kako bi buduće generacije podsjećao na desetu godišnjicu
legendarne borbe radnika za tvornicu, ono kad su itasovci
preuzeli tvrtku i postali primjer ‘radničkog samoupravljanja 21.
stoljeća’. Danas kao radnici i suvlasnici traže pomoć države jer
im je blokiran račun na oko 900.000 kuna, što u
pitanje dovodi nastavak proizvodnje i opstanak tvrtke sa 160
zaposlenih.
Jedan od ključnih datuma u tom poduzeću za proizvodnju alatnih
strojeva mogao bi biti i današnji dan jer će delegacija radnika i
Ministarstva gospodarstva, poduzetništva i obrta u HBOR-u danas
pokušati pronaći izlaz iz krize.
– Radimo sve da deblokiramo račun. Blokada iznosi oko 900.000
kuna i pokušavamo s dobavljačima, bankom i komunalnim poduzećem
raščistiti situaciju. Teško možemo bilo što drugo raditi s
blokiranim računom… – žali se izvršni direktor Dragutin
Varga, koji nakon iznenadnog odlaska glavnog direktora u
prosincu prošle godine, upravlja tvrtkom.
Ide se u HBOR…
– Da, umoran sam, od 20. prosinca, kad su počeli problemi, nisam
normalno prespavao noć. Veliki je ovo stres, ne znate nikad što
će vas dočekati idući dan. To je samoubilački rat, ali moramo se
s time nositi ako želimo tvornicu ostaviti mlađim naraštajima. U
tome je i bit. Ja neću tvornicu odnijeti sa sobom, ostat će tu –
dodaje Varga, kojeg su radnici prozvali Che
Guevargom jer se bori za njihova prava, ispočetka kao
sindikalist, a potom i kao jedan od direktora.
Pod sadašnjim imenom tvrtka radi od 2007. godine, nastala je na
temeljima Metalske zanatske radnje iz 1960. Problemi počinju
početkom 90-ih godina pretvorbom i privatizacijom. Tvrtka se
dobro razvijala do 2001. godine kad većinski paket dionica dolazi
u ruke obitelji Brezovec, koja 2003. godine osniva tvrtku kćer
pod nazivom Itas nova d.o.o., s istim sjedištem, istom
djelatnošću i upravom kao i Itas. Poslovi se iz Itasa znatnim
dijelom prebacuju na novu tvrtku, a kad su vlasnici odlučili
prodati nekretnine i pokretnine, radnici su se pobunili.
Trgovački sud u Varaždinu 2005. godine zaključuje da Itas ima
uvjete za stečaj, rasprodaju imovine i namirenje vjerovnika, među
kojima su i radnici, koji su se pod vodstvom sindikalista
Dragutina Varge organizirali i krenuli u akciju. Srušen je zid
između dviju tvrtki koji su podigli bivši vlasnici. Dvije godine
poslije radnici samoupravljači otvorili su novu tvrtku s
današnjim imenom. Sve je izgledalo idilično, a onda su se prije
dva mjeseca pojavile napukline, koje su prije tjedan dana
ozbiljno narušile statiku poduzeća.
Banka i komunalac iz Ivanca blokirali su im račun, a radnici nisu
dobili plaću za prosinac. Vodstvo tvrtke sastalo se ministrom
gospodarstva, poduzetništva i obrta Darkom Horvatom tražeći
pomoć. No, kako država ne može spašavati privatna poduzeća, traži
se neki drugi model. Ide se u HBOR. Varga kaže da mu jako smeta
kad se ističe da su privatna tvrtka i da država zato ne može
izravno intervenirati.
– Kad dođe neki strani investitor, s kakvim on zahtjevima dođe?
Veli: ‘Dajte mi zemljište, dajte mi infrastrukturu, dajte mi ovo,
oslobodite me svih davanja na ne znam koliko godina.’ Nije li i
to pomaganje privatnom poduzeću? A nas, zato što smo radničko
dioničarstvo, svrstavaju u nekakav samoupravni socijalizam. Mi
nemamo jednog vlasnika, nego više od 350. To nije spašavanje
privatne tvrtke, nego radnih mjesta. Ako se ta radna mjesta
spase, država će i dalje imati korist. U ovih 13 godina koliko
tvrtka postoji, samo iz plaća smo u državni proračun uplatili
više od 60 milijuna kuna – ogorčeno će Varga.
Situacija u Itasu-Prvomajskoj je složena. Neslužbeno se u Ivancu
govori da je dug veći od 900.000 kuna koje spominje Varga. Kažu
da je problem u tome što nije odvojena upravljačka struktura od
vlasničke, po onoj ‘puno gazdi, kilavo…’
Kako dati otkaz suvlasniku
U gradu se govori da su radnici kao vlasnici otjerali četiri
direktora, da Varga nema kvalifikacije za vođenje tvrtke, da se
odbija restrukturiranje i otpuštanje dijela radnika. No, kako
dati otkaz radniku koji je ujedno i suvlasnik?
– Vlasnička struktura nema nikakve veze s odgovornošću
menadžmenta. Ne može radnik samo tako reći da mu se danas ne da
raditi, i da mu nitko ništa ne može jer je suvlasnik. Svaki
suvlasnik može jedanput godišnje svoje zahtjeve rješavati na
skupštini dioničara, kao i u svakom normalnom dioničkom društvu.
Radnici biraju menadžment i, ako vide da ne radi dobro, nije li
onda logično da se direktor promijeni? Nismo ih mijenjali zato
što su dobro radili – uzvraća Varga i ističe da ne traže da im se
nešto pokloni.
– Ne želimo novac poreznih obveznika. Tražimo samo da nam se
omogući da preko banke riješimo trenutačnu blokadu, a to će puno
lakše ići ako nam Ministarstvo pomogne. Ne daju, istina, jamstva
privatnim tvrtkama, a imaju li neki drugi mehanizam, ne znam. No,
hajde idemo spasiti 160 radnih mjesta, na bilo koji način i kako
god to nazvali – zaključuje.