Potražnja za radnicima u 2020. pala za 26,5 posto...
Potražnja za radnicima prošle je godina pala za četvrtinu u
odnosu na 2019., a veliki porast se ne očekuje ni u ovoj godini
jer će se reaktivirati radna snaga koja je ostala zaposlena
zahvaljujući vladinim mjerama pomoći gospodarstvu, javlja HGK u
priopćenju.
Dodaju da će iznimka biti sektor graditeljstva koji će zbog
obnove od potresa snažnije zapošljavati, a ovisno o sezoni,
odnosno epidemiološkoj situaciji, i sektor turizma bi mogao imati
povećanu potražnju za radnicima.
– U 2020. godini poslodavci su preko HZZ-a tražili 164.760
radnika što je bilo 26,5 posto manje nego prethodne godine.
Osobito snažno smanjenje potražnje za radom bilo je od travnja do
lipnja kada je potražnja pala za oko 60 posto. No, tijekom ljeta
osobito, ali i krajem godine, pad potražnje je bio znatno blaži,
od rujna do prosinca oko 15 posto. To znači da se stanje
stabilizira pa je s rješavanjem epidemije i završetkom zime
realno očekivati da će se potražnja normalizirati, zajedno s
gospodarskim oporavkom – istaknuo je glavni ekonomist HGK
Zvonimir Savić, uz napomenu da je održanje
razine zaposlenosti u 2020. godini ostvareno na izvanrednim
osnovama (radnici koji nisu radili zbog zabrane rada, ali su
ostali zaposleni zbog vladinih subvencija plaća), što je
rezultiralo smanjenjem produktivnosti.
– Stoga u ovoj godini s gospodarskim oporavkom ne treba očekivati
snažniju potražnju za radom, jer će se taj dio radno nekorištenih
zaposlenika iz 2020. reaktivirati pa poslodavci neće imati
potrebu snažnijeg zapošljavanja novih radnika. Izuzeci će biti
građevinski sektor koji je i u 2020. imao rast potražnje za radom
zbog potresa, te sektor turizma, ovisno o inozemnoj potražnji,
odnosno suzbijanju epidemije – pojasnio je
Savić, dodavši kako bi turizam mogao dijelom
povući i druge sektore koji imaju veće sezonsko zapošljavanje na
temelju turističkih kretanja, primarno trgovinu.
Problemi domaćeg tržišta rada povezani su s negativnim
demografskim trendovima poput negativnog prirodnog kretanja
stanovništva s jedne strane te negativnog salda migracija s
druge.
Prosječna dob stanovništva nam je u posljednjih osam godina
povećana za 1,8 godina, dok se očekivano trajanje života povećalo
za 1,6 godina. To je snažan ograničavajući faktor potencijalnog
rasta gospodarstva koji se trenutno najviše manifestira u radno
intenzivnim djelatnostima niže tehnološke složenosti.
Kako demografske projekcije pokazuju negativna kretanja te
smanjenje broja stanovnika na oko 3,8 milijuna već 2030. godine,
nedostatak radne snage će se i dalje, osobito kod nekih
djelatnosti, morati primarno rješavati uvozom koji je ukidanjem
kvota potpuno liberaliziran.
Savić naglašava kako dio rješenja moramo tražiti i u reaktivaciji
ekonomski neaktivnog radno sposobnog stanovništva (kojeg je bilo
871.000 tijekom prva tri kvartala 2020.), odnosno povećanju stope
aktivnosti koja je u Hrvatskoj među najnižima u EU.
– U prva tri kvartala 2020. je stopa aktivnosti radno sposobnog
stanovništva u dobi od 15 do 64 godine iznosila 66,9 posto, a
ukupnog stanovništva tek 51,7 posto, što znači da je tek nešto
više od polovine stanovništva bilo ekonomski aktivno. S druge
strane, da bi se smanjio negativni utjecaj ekonomskih migracija
radno sposobnog i mladog stanovništva u ostale članice EU,
potrebno je što brže gospodarski konvergirati prosjeku Europske
unije, odnosno postići rast kvalitete života u Hrvatskoj. Stoga
se aktivne politike tržišta rada u narednom desetljeću trebaju
usmjeriti prema mladima, teže zapošljivim skupinama, ekonomski
neaktivnom dijelu stanovništva, ali i posvetiti se rastu
produktivnosti rada – smatra Savić.
Prema indeksu ljudskog kapitala Svjetske banke Hrvatska se nalazi
na 32. mjestu od 174 države, te pokazuje da će danas rođeno
dijete u Hrvatskoj nakon završenog obrazovanja dosegnuti 71 posto
svoje maksimalne produktivnosti.
Iako je takav položaj bolji od dijela usporedivih država srednje
i istočne Europe, on pokazuje da postoji velik prostor za
poboljšanje kvalitete ljudskog kapitala, koji se provodi kroz
obrazovanje i napredak tehnologije. Tehnološki napredak osobito
je važan u okolnostima nedostatka radne snage i negativnih
demografskih projekcija jer omogućuje rast produktivnosti.