Marija je četvrta generacija poljoprivrednika u obitelji, a petu predvodi njezin nećak Jurica.
Svaki drugi dan počinje joj u četiri ujutro. Utovaruje kutije i
sanduke u kombi i kreće prema Zagrebu, do KBC-a Rebro. U pet sati
tamo već istovaruje namirnice koje je bolnica naručila, poput
zelja i cikle, i vraća se kući. U pola osam već radi na imanju u
Domitrovcu u općini Vidovec.
– Nakon što se vratim iz Zagreba, radim dalje narudžbe i razvozim
namirnice u škole koje također opskrbljujemo. Svaki dan mi je
sasvim ispunjen, i tako sve do 21 sat navečer, kad zatvorim
kompjutor. Bez papirologije ne može. Poljoprivrednik danas mora
biti dobar u svakom segmentu, mora biti i komercijalist, mora
znati naplatiti svoju robu, znati je prezentirati. Uz to, mora
poznavati i zakone koji se svaki čas mijenjaju – kaže
Marija Cafuk koja se našla u finalu izbora za
najinovativnije europske poljoprivrednice.
Ta čuvarica sjemena čuvane sorte varaždinskog zelja, kako je
nazivaju, i jedna od najaktivnijih poljoprivrednica Varaždinske
županije, našla se u društvu poljoprivrednica iz pet država.
Natjecanje organizira Copa-Cogeca, najveće europsko udruženje
poljoprivrednih proizvođača, a objava pobjednika bit će 10.
ožujka. Marija je u finalu s još četiri poljoprivrednice –
mađarskom šumarskom inženjerkom Boglárkom Biró, španjolskom
ekološkom uzgajivačicom gljiva Nazaret Mateos Álvarez,
talijanskom ekološkom poljoprivrednicom Immacolatom Migliaccio i
ekološkom stočarkom iz Belgije Ines Theunis. Prema obrazloženju,
Marija je ‘demonstrirala pametne poljoprivredne pristupe na
svojoj farmi’, a istaknuto je njezino sudjelovanje u projektu
Varaždinske županije ‘Pokusno-pokazno polje’, kojim se
prezentiraju načini na koje se mogu provesti agrotehničke mjere
povezane sa smanjenjem emisije ugljika, očuvanjem biološke
raznolikosti i očuvanjem domaćih sorata prilagođenih klimatskim
promjenama. Marija je dobitnica brojnih priznanja, tajnica je
Udruge orača i koautorica dviju knjiga, ‘Tradicionalni recepti
vidovečke kuhinje’ i ‘Zelje na veselje’. Najpoznatija je po radu
za zaštiti sjemenja varaždinskog zelja.
– Sve što ima veze s varaždinskim zeljem priraslo mi je srcu i
duši jer me ono odškolovalo. Još 1968. moji su roditelji na
opatijskom tržištu prodavali varaždinsko zelje. Odrasla sam s
njim tako da ono za mene ima drukčiju vrijednost nego za nekog
drugog. Sve sa zeljem meni je gušt raditi.
Za najinovativniju europsku poljoprivrednicu kandidiralo ju je
Povjerenstvo za ravnopravnost spolova Varaždinske županije, a
službeno ju je prijavila Hrvatska poljoprivredna komora. Marija
je dobitnica javnog priznanja Povjerenstva za ravnopravnost
spolova za ‘žensku kreativnost u ruralnom životu’, u udruzi je
proizvođača bučina ulja, članica organizacijskog odbora
Zeljarijade… Ostane li joj vremena za neke hobije?
– Ostane. Volim pomagati i bavim se i humanitarnim radom. Nitko
sretniji kad skuhamo 100 ili 1000 sarmi koje se prodaju za novac
koji ide za neko bolesno dijete – kaže.
Marija je četvrta generacija poljoprivrednika u obitelji, a petu
predvodi njezin nećak Jurica.
– Svatko je ostavio nešto svoje što je stvorio – napominje.
Posla uvijek ima. No više posla nekad i ne znači i više novca.
Prošle godine, na primjer, odlično je rodio krumpir. Cijene su
zbog toga pale, ali posla je bilo više jer je trebalo sve te tone
gomolja pobrati, zapakirati i prodati.
– Jedne godine je bolje, druge lošije. U poljoprivredi nikad ne
možeš reći ‘tu bum ve posadil zelje i lepo bu i debelo zraslo’.
Nikad se ne zna. Možeš sve odvagnuti tisuću puta, a onda može
poći po krivom. Biljke su živa bića i reagiraju na svaku
vremensku priliku i nepriliku – kaže.
Osim krumpira i varaždinskog zelja od čuvanih sorti, obitelj
proizvodi i zelje, ciklu, kelj… Zbog poštivanja plodoreda siju
i kukuruz i pšenicu jer takva su pravila za dobivanje
certifikata.