Rad nedjeljom planira se regulirati dvama zakonima.
Vlada je predložila 30, sindikati sto posto, a onda su se našli
otprilike na pola puta. Pedeset posto višu satnicu od 1. siječnja
imat će oni koji rade nedjeljom, pojasnio je danas ministar rada
Marin Piletić, nakon sjednice Gospodarsko-socijalnog vijeća na
kojoj su članovi Vlade sindikate (ili socijalne partnere, kako
oni to kažu) upoznali s proračunom za sljedeću godinu,
projekcijom za 2024., zdravstvenom reformom, a raspravljalo se i
o nedjelji, o čemu pišemo.
Podsjetimo, rad nedjeljom planira se regulirati dvama zakonima;
jedan je Zakon o radu koji će definirati koliku radnici moraju
imati satnicu, a drugi je Zakon o trgovini, u kojem će pisati
koliko se često nedjeljom raditi može ako ste, kao što i samo ime
zakona govori, trgovac. Vratit ćemo se sad na sam Zakon o radu,
čiji bi se konačni nacrt, najavio je ministar Piletić, trebao
ovaj tjedan pojaviti na sjednici Vlade.
Upravo u njemu stajat će da sat rada nedjeljom mora biti plaćen
50 posto više u odnosu na postojeću satnicu i dobar je to korak
naprijed, smatra Piletić, koji kaže kako na taj način Hrvatska
prati i trendove susjeda, ponajprije Slovenaca koji su oko radne
nedjelje sve detaljno definirali.
E sad, ovih 50 posto “gore” ide apsolutno svima, ne samo
trgovcima, primjerice, a to je tako jer je u Hrvatskoj samo 20
posto realnog sektora pokriveno kolektivnim ugovorom, koji jedini
omogućuje pregovaranje o satnici. Primjerice, ako ste kod
privatnika, dosadašnji je zakon definirao samo da vam nedjelju
mora platiti više, pa ako je to bila i jedna jedina lipa,
poslodavac je radio sve prema pravilima. Sad više neće biti tako.
– Primjenjivat će se povoljnije pravo za one kojima još traje
kolektivni ugovor, a za one koji ga nemaju, primjenjivat će se
zakon, čije će poštivanje kontrolirati Državni inspektorat –
kazao je ministar rada. Najkonkretnije, to znači da radnici koji
kolektivni ugovor trenutačno imaju i u njemu piše da je,
primjerice, satnica nedjeljom 35 posto viša nego na “obični” dan,
50 posto veću satnicu imaju bez obzira na to što piše u
spomenutom ugovoru (povoljnije pravo), a isti “obračun” vrijedi i
za one koji kolektivni uopće nemaju. A takvih je kod nas
poprilično, kazao je predsjednik Nezavisnih hrvatskih sindikata
Krešimir Sever.
– Samo 46 posto svih zaposlenih u Hrvatskoj pokriveno je
kolektivnim ugovorom, u privatnom je sektoru to 20 posto radnika,
dok je cilj Europske unije 80 posto – rekao je Sever i dodao kako
je, dok istu i veću razinu ne dostignemo i mi, nužno satnice
regulirati Zakonom o radu, kako bi se obuhvatilo što više
radnika. Nema problema s nedjeljnom satnicom ni Hrvatska udruga
poslodavaca (HUP), ali muči je drugi segment, najavljen još
sredinom listopada.
– Uvedena je mogućnost radnika da izrazi takozvani priziv
savjesti radu nedjeljom pa smatram da će biti gotovo nemoguće
osigurati normalno poslovanje u takvim uvjetima – rekla je
direktorica HUP-a Irena Weber.
Krešimir Sever, s druge strane, smatra da “priziv savjesti”
lijepo zvuči, ali teško da će se primjenjivati u praksi.
Želja nije prevelika
– Već sad imamo iskustva da poslodavac nađe druge modele da
radniku “vrati” ako on nešto ne želi napraviti. Radnici su toga
itekako svjesni. Dovoljno je da netko kaže da bi radio ako je
sustav organiziran, ali postavlja se pitanje kako zaštititi onoga
koji kaže da raditi neće, a i kako će poslodavac potencijalno
dokazati da bez određenog radnika posao nije mogao obaviti – kaže
Sever pa dodaje da bi se radnike trebalo obraniti od nasilnog
pristupa, ali će, u konačnici, to pitanje vjerojatno rješavati
sudovi u pojedinačnim predmetima. Kakva je trenutačno situacija s
nedjeljnim satnicama, pojasnio je ministar Marin Piletić.
– Uzmemo li u obzir ukupne kolektivne ugovore koje u Hrvatskoj
imamo, registrirani prosjek iznosi 37 posto koliko se trenutačno
sat rada nedjeljom plaća više od standardnog sata u tjednu –
kazao je ministar, a mi ćemo još jednom podsjetiti da se radi o
satnicama dogovorenima kolektivnim ugovorima, koje uglavnom ima
javni i državni sektor, dok privatnici radnicima nedjelju plate
uglavnom koliko žele, a najčešće im želja nije prevelika.