Slastičarnice bez sladoleda na kuglice i luksuzni hladni desert od sladićeva korijena umjesto čokolade i vanilije – kultura uživanja u sladoledu je na različitim krajevima svijeta različita.
U Njemačkoj kugla sladoleda stoji u prosjeku od 70 centi do jednog eura, ali možete za nju platiti i do 1,50 eura. Previše, smatra većina Nijemaca. Ali tko se ljuti zbog visoke cijene sladoleda u Njemačkoj, mora pogledati kako je u drugim zemljama. U Skandinaviji tako kugla sladoleda stoji u pravilu od tri eura naviše. Na promenadi norveškoga glavnoga grada Osla čak i do četiri eura. Ali porcija je zato poštena. I iako je u skandinavskim zemljama rijetko baš jako vruće, sjeverni Europljani su ludi za sladoledom. Omiljeni specijalitet im je sladoled od sladićevog korijena (Lakritz). Ali Skandinavci i inače vole eksperimentirati s okusom sladoleda pa se u slastičarnicama mogu naći sladoledi od bijele čokolade s bosiljkom, maslinovim uljem ili rabarbarom.
Italija: “Gelato” na porcije
U domovini sladoleda, Italiji, sve ovisi o tome gdje želiš kupiti “gelato”. U blizini turističkih znamenitosti u Rimu tako, na primjer, treba posegnuti puno dublje u džep nego negdje u “kvartovskoj sladoledarnici”. U Italiji se u pravilu sladoled ne naručuje na kugle, nego u određenim veličinama i okusima. Cijena obično ovisi o veličini čašice ili korneta. U prosjeku mala porcija – koja otprilike odgovara količini od dvije kuglice sladoleda – stoji oko 2,50 eura. U Rimu se sladoled liže cijele godine pa i usred zime.
Etiopija: Poslastica za bogate
U Etiopiji je svježi sladoled još relativno nova delikatesa i smatra se luksuzom. U glavnom gradu Addis Abebi, u kojemu je zbog nadmorske visine uvijek prilično hladno, u međuvremenu postoje dva “hrama sladoleda”: Igloo i Bruno’s. I u jednom i u drugom kuglica sladoleda stoji 25 bira, što je preračunato oko 1 euro. Za etiopijske prilike to je vrlo skupo pa si sladoled mogu priuštiti samo bogatiji i stranci.
Indija: Sladoledom protiv vrućine
Jedna od omiljenih aktivnosti stanovnika glavnoga grada Indije u slobodno vrijeme je lizati sladoled na India Gateu, zaštitom znaku New Delhija. Kod uličnih prodavača se može dobiti sladoled od narančinog soka na bazi vode već za 14 centi. Indijski list Times of India je izračunao da po vrućinama s preko 40 stupnjeva koje trenutno vladaju Indijci za jedan vikend poližu sladoleda u vrijednosti od nekoliko desetaka tisuća eura.
Turska: Sladoled od ovčjeg mlijeka i gomolja orhideje
U Istanbulu kugla običnog sladoleda stoji oko 1 eura (3 lire). Posebni sladoled “Kahramanmaras” iz istoimenog turskoga grada je nešto skuplji i stoji 5 lira (1,60 Eura) po porciji. On se radi od ovčjeg mlijeka, šećera i salepa, praška dobivenog od gomolja orhideje koji ovom sladoledu daje specifičnu konzistenciju. Prodaju ga šareno obučeni ulični prodavači koji ga vade dugim žlicama iz metalnih posuda.
Francuska: Skupi užitak
Francuske cijene sladoleda su među turistima već “ozloglašene”. U najboljim slastičarnicama Pariza kulgica stoji i 3 eura. Pred onima najpoznatijima, na primjer pred “Maison Berthillon” na Ile Saint-Louisu, stvaraju se po lijepom vremenu dugi redovi. Izvan glavnoga grada situacija je malo drukčija. Ali samo malo. Kuglica za dva eura je sasvim normalna stvar.
Češka: Tragovi socijalizma
U tradicionalnim mliječnim barovima poput “Ovocny Svetozora” u centru Praga se kuglica sladoleda još uvijek može dobiti za 17 kruna – preračunato oko 60 centi. Ali i red može biti dug. Oni koji imaju nešto egzotičniji ukus mogu u francuskoj slastičarnici “Saint Tropez” kupiti porciju za 49 kruna (1,80 eura). U supermarketima je još uvijek omiljen “ruski sladoled” u obliku briketa. Za mnoge je to sladoled koji ih podsjeća na socijalističko djetinjstvo. Cijena mu je oko 40 centi.
Grčka: Jeftin u gradu, skup na otocima
Dok se kuglica sladoleda u centru Atene može dobiti za 50 centi turisti na omiljenim otocima Mikonosu i Santorinu moraju za istu poslasticu platiti i do 3 eura. Ali ni Grci ni Ciprani u pravilu ne ližu tako rado sladoled u kornetu. Draži im je na štapiću ili u čašici koji se može kupiti u kiosku na svakom uglu. Velikih redova pred slastičarnicama u pravilu nema.
