Umjerena kontinentalna klima s toplim ljetima i kratkim, hladnim
i snježnim zimama nudi odlične uvjete za razvoj vinogradarstva.
Zašto to, pomislili su u ludbreškom kraju, ne iskoristiti i
pretvoriti u turistički adut?
I tako je, na sat vremena lagane vožnje autocestom od
Zagreba, u ludbreškoj Podravini, gdje nizina na
južnoj strani prelazi u brežuljke, prije osam godina nastala
vinska cesta s nekoliko ‘vinskih postaja’.
Koliko vremena, pitamo domaćine, treba za prolazak tom posebnom
cestom?
– Kak’ kome. Ovisi kol’ko se gde zadržite. Tu vam nije važno kak’
fletno vozite, nego koliko cajta imate za guštanje u vinima –
odgovaraju u udruzi Trsek.
Branko Kežman, predsjednik te i udruge Ludbreška
vinska cesta, kaže da ih vrijedi posjetiti jer se mogu kušati
doista odlična vina.
– To su butik vinarije s vrhunskim vinima. Na vinskoj cesti nas
je šest vinara i svaki turist može pronaći ono što mu odgovara –
kaže Kežman, koji proizvodi čak sedam vrsti vina.
Ludbreška vinska cesta jedna je od rijetkih, a možda i jedina
vinska cesta u državi, koja ima vlastito brendirano vino
Poštenjak.
Inspiracija za ime bio je popularni Dudek,
naivni poštenjak iz Podravine, kojeg je, kao i njegovu
Regicu i niz drugih sjajnih likova, osmislio
Mladen Kerstner, rođen u Ludbregu 1928. godine,
scenarist legendarnih serija ‘Mejaši’ i
‘Gruntovčani‘.
Poštenjak je vino bez zloće, uvjerava Kežman i dodaje da je vino
mješavina graševine, chardonnaya i sivog pinota.
– Jako je dobro za piće čisto, a može i za gemište – kaže.
Prošlog vikenda podravska vina kušalo je dvjestotinjak gostiju na
Danima ludbreškog vinogorja i 4. vinskog maratona, koji je
završio feštom ispod spomenika sv. Vinku, podignutog uz
magistralnu cestu od Ludbrega prema Koprivnici, iznad naselja
Globočec. Kip zaštitnika ludbreškog vinogorja
visok je 7,40 metara, a postavljen je na osam metara visoko
postolje s vidikovcem. To je, kažu, najviši kip sv. Vinka na
svijetu, a s njega se vidi čak i Mađarska.
Većina bijelih sorti.
Uzgoj vinove loze, a samim time i njegovanje vina, intenzivnije
počinje krajem devedesetih godina 20. stoljeća,
od kada se u Ludbregu organiziraju jedinstvene Izložbe mladih
vina ludbreškog vinogorja. Na ovim su prostorima zastupljene
bijele sorte vina, i to čak 70 posto svih vina, a preostali dio
čine crna i voćna vina – tumači nam direktorica Turističkog ureda
u Ludbregu Andreja Horvat.
Bijela kvalitetna vina odnjegovana na ovim
područjima su graševina, rajnski rizling, pinot bijeli,
sauvignon, silvanac zeleni, chardonnay, burgundac, traminac i
moslavac, a proizvode se i tradicionalna bijela miješana stolna
vina. Od crnih vina najčešće se nailazi na frankovku, pinot crni
i cabernet.
U posljednje vrijeme vraća se, kažu, i uzgoj nekih autohtonih
sorti kao što su škrlet, kleščec i mrkovača, a prodaju se i
kvalitetna vina od kupine i ribizla. Ludbreška vinska cesta
nalazi se u vinogorju iznad grada, a šetnja cestom, posjet
kletima, vinskim hižama i podrumima, te kušanje vinske ‘kaplice z
Ludbreških goric’ ostat će lijep i dugo pamćen doživljaj susreta
s blagim i pitomim zelenim bregima ludbreškog vinogorja –
Katalenom, Sigečakom,
Vinogracima, Starjakom i
Krčima.
Na ludbreškoj vinskoj cesti nalazi se restoran
Arabela u Globočecu, Vinski podrum Makar, Vinska
kuća Kirić i Vinarija Stručić u Vinogradima Ludbreškim – Sigečaku
te Agroturizam Kežman u Slanju.
Bježala od nečastivog
Kušaonica vina Trsekov podrum u prostoru dvorca Batthyany u
Ludbregu trenutačno se renovira.
Vino je utkano i u legendu o Ludbergi, kćeri upravitelja
imanja grofa Bele II, koja je, bježeći od samog
nečastivog, zaklon pronašla u maloj vinogradarskoj kućici, danas
bi se reklo klijeti. Počela je obrađivati vinograd i postala
poznata vinogradarka koja je vino darivala crkvama, kapelicama i
samostanima za mise.
Nečastivi koji uvijek vreba, prerušen u bogatog grofa, pokušao
joj je preoteti vinograd, no Ludberga ga je drvenim križem zabila
u zemlju takvom silinom da je na suprotnoj strani Zemljine kugle
eksplodirala Antipodravina, o čemu svjedoči vulkanski otočić
Antipodes.
Dokaz je, napominju, izvor vruće vode u Ludbregu
koji je dobio ime po Ludbergi. Ludbrežani danas svoja iskričava
vina nazivaju ‘petim elementom’, uvjeravajući da se u tom gradu,
u kojem je, tvrde, i centar svijeta, združuju sva četiri elementa
postojanja – vatra, voda, zemlja i zrak, a onda oni kao peti
dodaju svoje vino.
Nakon nekoliko čašica Poštenjaka, u to nije
teško povjerovati.
Dakako, osim Ludbreške vinske ceste, valja
spomenuti i Topličku vinsku cestu kod Varaždinskih Toplica,
Vinsku cestu Klampotić u općini Cestici i Vinsku cestu Jalžabet u
istoimenoj općini. Najstariji sačuvani dokument u kojem se
spominju vinogradi na području današnjeg Jalžabeta potječu iz 17.
i 18. stoljeća.
Na temelju sačuvanih zapisa, u toj općini zaključuju da se
vinogradi tu rastu u neprekinutom vremenskom kontinuitetu od
srednjeg vijeka do danas. Pronađena je pisana potvrda iz 6.
lipnja 1759., kojom kapetan jalžabetske župe Sv.
Elizabete potvrđuje da je župnikov kmet Josip Katančić
kupio vinograd od vlasnika plemićkog dobra Jalžabet.
U Cestici uzvraćaju da između crkve sv. Barbare u
Cirkulanama i crkve sv. Barbare u Natkrižovljanu raste
najbolja loza, od koje se vino za vrijeme starih Rimljana vozilo
u Rim, i to pod vojnom pratnjom, da ga putem netko ne bio ukrao.
U vrijeme Austro-Ugarske njihovo se vino pilo na carskom dvoru u
Beču.
