Vidimo na primjerima Južne Koreje i Japana da masovno testiranje, izolacija inficiranih i nošenje maski može efikasno suzbiti epidemiju bez uspostavljanja radikalne kontrole kretanja stanovništva.
Donosimo intervju Roberta Posavca,
knjižničara u Centru za odgoj i obrazovanje Čakovec, s doktorom
znanosti Alexom Dajkovićem o četiri
teme povezane s aktualnim koronavirusom.
Dajković je doktorirao na Medicinskom fakultetu Sveučilišta u
Kansasu, trenutno radi kao direktor istraživanja
i razvoja jedne francuske biotehnološke tvrtke.
U ovome intervju odgovorio je na neka od pitanja proizašla iz
provedenih znanstvenih istraživanja.
U drugome dijelu Dajković se osvrće na istraživanja
o učinkovitosti uvođenja fizičkih mjera kojima se sprečava
ili smanjuje širenje respiratornih virusa.
Dakle, najučinkovitije mjere jesu osobna higijena i
izolacija, dok je upitna učinkovitost dodavanja antiseptika i
dezinficijensa nakon pranja sapunom. Također, za socijalno
distanciranje (udaljenost od barem jednog metra između zaraženog
i nezaraženog) i pregled na ulaznim točkama nema dostatnih dokaza
da značajno doprinose sprečavanju širenja respiratornih
virusa. Koje su uopće mjere u teoriji
moguće? Je li masovno testiranje podržavajuća mjera ili
alternativa postojećima? Sve epidemije ovise o
društveno-ekološkom sustavu u kojem se javljaju.
Koronavirus je virus globalizacije, globaliziranog tržišta,
just-in-time inventory, masovnog putovanja avionima, itd.
Svjetska epidemija ovog virusa ne bi bila moguća u srednjem
vijeku, ali su tadašnji društveno-ekološki uvjeti dovodili do
epidemije kuge. Kuge danas više nema kao masovne pojave, iako
bakterije koje je izazivaju još uvijek postoje u eko-sustavu.
Iako je koronavirus postojao u srednjem vijeku, društvene
okolnosti su omogućile njegovo širenje tek u 21. stoljeću.
Međutim, društveno-ekološki uvjeti ni danas nisu isti u svim
zemljama. Zemlje Azije u kojima je društveno distanciranje temelj
kulture, kao na primjer u Japanu, i u kojima je epidemija SARS-a
već dovela do društvenopolitičkih promjena i spremnosti javnog
zdravsva na nove epidemije nisu u istoj situaciji kao zemlje
Europe.
S kulturološkog gledišta u tim je zemljama nošenje maski na
javnim mjestima opće prihvaćeno, dok u Europi i u Americi to nije
slučaj. To znači da se virus ne prenosi na isti način u Japanu
ili u Južnoj Koreji i u Francuskoj ili Engleskoj, iako su sve ovo
gusto naseljene zemlje s velegradovima, masovnim transportom,
itd.
Osim toga, povjerenje u javne institucije kao i poštovanje
preporuka vlade od strane građana nije homogeno.
Francuska koja je kolijevka anarhizma nema isti
pristup epidemiji kao Nizozemska ili Švedska jer
društveni supstrat nije isti.
Ovo sve govorim da bih približio ideju o tome da pored osnovne
higijene kao što je pranje ruku i izolacija bolesnika, odnosno
inficiranih, neke univerzalne mjere borbe protiv virusa je vrlo
teško definirati. One ovise o kulturi društva, tehnološkom
razvoju, organizaciji laboratorijske dijagnostike, itd.
Uzmimo na primjer Francusku i Njemačku, koje su po ekonomskom
razvoju vrlo bliske, ali kulturološki različite. Iako Francuska
ima laboratorijsku infrastrukturu koja bi omogućila masovno
testiranje, to u Francuskoj nije bio dio pristupa epidemiji iz
logističkih, odnosno organizacijskih razloga. Koordinacija između
javnog zdravstva, vlade, laboratorija i bolnica nije bila
dovoljno brzo i efikasno uspostavljena da se omogući masovno
testiranje.
Epidemija je već bila uzela maha prije nego što se nešto takvo
moglo organizirati. U Njemačkoj je organizacija i koordinacija
mnogo efikasnija i masovno testiranje je započelo odmah pa su i
karantenske mjere blaže nego u Francuskoj.
Moram naglasiti da je Njemačka imala prednost jer je PCR test za
novi koronavirus upravo razvijen u jednom od laboratorija u
Berlinu.
Svakako je masovno testiranje i izolacija inficiranih
najhumaniji, najbezbolniji i ekonomsko najefikasniji pristup
epidemiji. Takav pristup je definitivno alternativa postojećim
srednjovjekovnim represivnim mjerama.
Vidimo na primjerima Južne Koreje i Japana da masovno testiranje,
izolacija inficiranih i nošenje maski može efikasno suzbiti
epidemiju bez uspostavljanja radikalne kontrole kretanja
stanovništva. Kao što sam već naglasio, je li to mogući pristup u
određenom društvu ovisi o kulturološkim i političkim okolnostima.
Cijelu publikaciju možete pročitati ovdje.
>
ZNANOST I KORONAVIRUS (1) Nošenje i najjednostavnijih maski dobro je iz
više razloga
> ZNANOST I KORONAVIRUS (3) Epidemije otkrivaju
slabosti zdravstvenog sustava
> ZNANOST I KORONAVIRUS (4) Kriza koja dolazi
imati će radikalne posljedice