Neoliberalni pristup znanstvenim istraživanjima onemogućuje političarima da vide vrijednost fundamentalnih istraživanja u mikrobiologiji jer ona nisu direktno profitabilna pa se ta istraživanja manje financiraju.
Donosimo intervju Roberta Posavca,
knjižničara u Centru za odgoj i obrazovanje Čakovec, s doktorom
znanosti Alexom Dajkovićem o četiri
teme povezane s aktualnim koronavirusom.
Dajković je doktorirao na Medicinskom fakultetu Sveučilišta u
Kansasu, trenutno radi kao direktor istraživanja
i razvoja jedne francuske biotehnološke tvrtke.
U ovome intervju odgovorio je na neka od pitanja proizašla iz
provedenih znanstvenih istraživanja.
U trećem dijelu Dajković se osvrće na istraživanje
o mjerama koje su se tijekom epidemija provodile u prošlosti
te govori o ulaganju u znanost.
Kakva je arhetipska struktura izbijanja zaraze? Najprije blagi
znakovi tijekom kojih građani ignoriraju upozorenja da nešto nije
u redu. Priznavanje toga povlači za sobom drugu fazu u kojoj se
traže pojašnjenja i objašnjenja, koja pak onda generiraju
određeni odgovor javnosti. Treća faza te priče postaje jednako
opasna kao i sama bolest. Nakon toga povlačenje zaraze.
Dramski moment epidemija sastoji se u tome da se traži odgovorne
i krivca, gdje pritom dolazi do iskorištavanja društvenih podjela
(religija, rasa, etnicitet, klasa, rod…), a moćni i privilegirani
nameću mjere onima bez moći i privilegije. Epidemije otkrivaju
slabosti zdravstvenog sustava.
Budući da su vlasti različito reagirale na različite
(prijetnje) epidemije u povijesti – HIV, bubonska kuga, svinjska
gripa, ptičja gripa, ebola… – od panike do ignoriranja – postoje
li bilo kakvi pokazatelji o čemu valja voditi računa prilikom
izbijanja zaraze? Danas je lako reći da se kod pojave gripe H1N1
pretjeralo s panikom. Jednako tako, postoje brojne bolesti i
uzroci smrtnosti puno veći od COVID-19 pa vlasti ne
reagiraju. Ovisi li to isključivo od ponašanja javnosti ili
su ipak neke procjene gospodarskih učinaka, političkih
implikacija i zdravlja ljudi važne? Je li ono što odlučuje o
potezima vlasti naša mogućnost izbora? Pa je zato sasvim okej da
je ove godine 1.300.000 ljudi umrlo od posljedica pušenja, a ono
i dalje nije zabranjeno?
U načelu postoji reaktivni pristup epidemijama i proaktivni
pristup. Kad epidemije već počnu izbijati, tad je kasno za neke
pripreme. Tad se može organizirati samo reakcija na krizu. Treba
biti proaktivan na više razina mnogo prije nego epidemije
nastanu.
Na znanstvenom nivou treba istraživati nove viruse čiji su
rezervoari u raznim životinjama, a naročito u šišmišima, koji su
bili izvor epidemija zadnjih deset, dvadeset godina. Time se
gradi znanje koje je vrlo korisno kada nastanu epidemije jer se
dobiva na vremenu u razumijevanju virusa, u pronalaženju cjepiva,
lijekova…
Proaktivan pristup podrazumijeva također i logističku i
organizacijsku pripremu. Tu se naravno podrazumijeva obučavanje
zdrastvenih radnika, stvaranje rezervi lijekova, zaštitnih maski,
kao i kapaciteta u zdravstvenom sustavu. Kao što vidimo danas,
većina zemalja je bila potpuno nespremna za sadašnju epidemiju s
logističkog stajališta.
Pored toga, neoliberalni pristup znanstvenim istraživanjima
onemogućuje političarima da vide vrijednost fundamentalnih
istraživanja u mikrobiologiji jer ona nisu direktno profitabilna
pa se ta istraživanja manje financiraju. Sada vidimo koliko je
taj kratkoročni pristup problematičan.
Za svega nekoliko desetina ili stotina milijuna eura
rapodijeljenih tijekom jednog desetljeća mogli bismo imati
detaljno znanje o većini virusa koji prijete zoonotskim
infekcijama koje mogu izazvati epidemije. To je sitniš u
usporedbi s ekonomskim posljedicama ove epidemije, koje će
sigurno koštati stotine ili tisuće milijardi eura (u Americi je
već potrošeno 2000 milijardi dolara).
Jedna pozitivna posljedica sadašnje epidemije će vjerojatno biti
više novca za financiranje fundamentalnih istraživanja u
mikrobiologiji.
Odgovor na pitanje zašto je reakcija na koronavirus ovako žustra
u usporedbi s drugim bolestima koje ubijaju mnogo više ljudi
(srčane bolesti, dijabetes, pušenje) nije jednostavan. Vjerojatno
je dio odgovora u tome što je koronavirus iminentna prijetnja, a
ne nešto što ubija polako. Tako se lakše fokalizira pozornost
medija i javnosti na sve aspekte ove epidemije pa tako i na
politiku koja se vodi.
Pored toga, mislim da je u političkim reakcijama na epidemiju
koronavirusa bilo i dosta mimetizma pod konstantnim medijskim
pritiskom koji stvara sveopću histeriju. Znamo iz primjera
Francuske da se je francuska vlada odlučila za radikalizaciju
restrikcija kretanja ljudi nakon što je Trump zabranio letove iz
Europe.
Le Monde je pisao o tome kako su Macron i svi njegovi savjetnici
poslije te Trumpove odluke počeli razmišljati što da učine da ne
ispadne da Francuska zaostaje za svojim saveznicima po jačini
mjera koje uvodi. Sve se događalo tako brzo i skoro svi su bili
toliko nespremni da je bilo dosta brzopletih neracionalnih
odluka. To se uostalom i vidi iz različitih pristupa raznih
država karantenskim mjerama.
Mjere u Hrvatskoj i Srbiji su naročito oštre iako se epidemija
nije toliko razbuktala kao u Francuskoj, gdje su mjere blaže nego
u Hrvatskoj i Srbiji, ali oštrije nego u Engleskoj.
Naravno, u svemu ovome postoje nacionalne tradicije u vezi
individualnih sloboda i slobode izbora. Nije pretjerano reći da u
Hrvatskoj ili Srbiji sloboda pojedinca nije među vrijednostima
koje su bitno utjecale na povijesni razvoj ovih društava.
U Engleskoj ili Fracuskoj se to ipak uzima u obzir pa se i mjere
prilagođavaju koliko je to moguće političkoj tradicji.
Cijelu publikaciju možete pročitati ovdje.
>
ZNANOST I KORONAVIRUS (1) Nošenje i najjednostavnijih maski dobro je iz
više razloga
> ZNANOST I KORONAVIRUS(2) Razina kontrole kretanja
stanovništva ovisi o kulturološkim okolnostima
> ZNANOST I KORONAVIRUS (4) Kriza koja dolazi
imati će radikalne posljedice