U Americi je već 10 milijuna ljudi ostalo bez posla u svega nekoliko tjedana od kada je počela kriza. Takvi problemi će se razmnožiti i produbiti sa svim nesretnim posljedicama.
Donosimo intervju Roberta Posavca,
knjižničara u Centru za odgoj i obrazovanje Čakovec, s doktorom
znanosti Alexom Dajkovićem o četiri
teme povezane s aktualnim koronavirusom.
Dajković je doktorirao na Medicinskom fakultetu Sveučilišta u
Kansasu, trenutno radi kao direktor istraživanja
i razvoja jedne francuske biotehnološke tvrtke.
U ovome intervju odgovorio je na neka od pitanja proizašla iz
provedenih znanstvenih istraživanja.
U četvrtom dijelu Dajković govori o istraživanju vezanome
uz modeliranje ekonomske aktivnosti, odnosno štete koja
nastaje usred povećanog broja smrti u različitim modelima.
Svjetska ekonomija je u padu. Nacionalne ekonomije su u padu.
Jedno do glavnih pitanja u suočavanju s pandemijom koronavirusa
jest u kojem trenutku nametnuti stroge mjere izolacije te u kojem
trenutku te mjere popustiti.
‘Ukoliko držimo sve zatvorenim dva mjeseca duže nego smo trebali,
bit će to nevjerojatno skupa pogreška. Ukoliko pak mjere ukinemo
dva mjeseca prerano, bit će to nevjerojatno skupa pogreška.’
Ekonomisti koriste različite modele simulacije broja zaraženih,
zdravih i oporavljenih te njihove međusobne interakcije da bi se
vidjelo kolika je ekonomska šteta i koliko smrti nastaje usred
različitih opcija.
Budući da se traže različiti modeli koji će omogućiti
pojedinim skupinama građanstva (dob, imuni…) aktivni povratak u
ekonomski život, u kojoj mjeri ti modeli uopće mogu biti pouzdani
i što je potrebno da budu pouzdani? Koji su mogući scenariji
izlaska iz ove pandemije, odnosno jesmo li trenutno suočeni s
većom epidemiološkom (zdravstvenom) prijetnjom ili pak onom
ekonomskom, a time i prijetnjom rasapa društvenog tkiva?
Modeli su pouzdani ukoliko su podaci koji ulaze u te modele
pouzdani i ukoliko su modeli validirani (odnosno potvrđeni) u
konfrontaciji sa stvarnim tijekom događaja.
Budući da se podaci o broju zaraženih i broju mrtvih mijenjaju iz
dana u dan, tako se i modeli moraju prilagođavati novim podacima.
Najveći nedostatak svih modela trenutno je to što se ne zna u
kojoj smo fazi epidemije. Je li broj mrtvih i broj
dijagnosticiranih samo vrh ledenog brijega zato što postoji
ogroman broj onih koji su preboljeli koronavirus bez ikakvih
simptoma ili je broj dijagnosticiranih slučajeva blizak broju
stvarno oboljelih?
Za sada ne postoje pouzdani podaci o tome, a to vrlo bitno
mijenja rezultate modela. Tako je model razvijen na
Imperial College of London od strane
epidemiologa Niela Fergusona uzeo kao
pretpostavku da epidemija tek počinje, dok rezultati
Sunetra Gupta sa Oxforda govore o tome da se
broj mrtvih i dijagnosticiranih može objasniti pomoću više
modela, jedan od kojih bi bio da je epidemija već uznapredovala i
da postoji dosta ljudi koji su već imuni na virus.
Jedini način da se razriješe ova pitanja je masovno testiranje na
antitijela protiv virusa. Budući da još uvijek nema potpuno
validiranih testova za antitijela, masovno testiranje ćemo još
pričekati. Zbog toga nije jasno kako možemo izaći iz trenutne
situacije, a da se virus vrlo brzo ne vrati u drugom valu
epidemije.
Većina vlada u Europi i u svijetu trenutno proučava razne
scenarije, ali je najvjerovatnije da će se mjere ublažavati
postepeno i da se povratak u normalu neće dogoditi još barem
nekoliko mjeseci. Također postoji mogućnost da se mjere trenutno
ublaže te da se ponovo pooštre ako se virus počne ponovno širiti,
i sve tako dok se ne nađe cjepivo, neki efikasni lijek ili dok
dovoljno ljudi ne postane imuno na virus.
U svakom slučaju, sljedećih nekoliko mjeseci do godinu i pol dana
biti će pod znakom koronavirusa. Treba naglasiti radi potpune
transparentnosti da su sve ovo projekcije i da ponašanje virusa i
razvoj epidemije može biti nepredvidiv.
Iako se to vjerojatno neće dogoditi s koronavirusom koji izaziva
Covid 19, SARS je poslije nekoliko erupcija početkom 2002./3.
godine jednostavno nestao s epidemiološkog radara.
Što se tiče ekonomske cijene mjera borbe protiv virusa, sigurno
je da će one dovesti do ekonomske depresije kakva nije zapamćena
u bližoj prošlosti. Razlog za to je činjenica da su sve velike
svjetske ekonomije radikalno i sinkronizirano usporile svoje
ekonomske aktivnosti.
Kada se dogodila kriza 2008. godine, Kina je stvarala potražnju
na globalnom tržištu, što je mnogim zemljama omogućilo da se
izvuku iz krize. To ovog puta neće biti moguće jer su s jedne
strane ekonomske strukture u Kini evoluirale, a s druge strane
sama Kina trpi pad ekonomskog rasta zbog epidemije.
Kako će se kriza razvijati ovisit će od politike koju budu vodile
najveće države svijeta te prije svega od koordinacije i suradnje
među njima. Nažalost, ova epidemija je dovela do zatvaranja svih
država, do renacionalizacije politike i do razmnožavanja
nekooperativnih ponašanja.
Uzmimo na primjer Europu: kako će se organizirati koordinirani
odgovor na ekonomsku krizu koja nam prijeti kad države jedna
drugoj kradu maske (Česka koja je ukrala maske koje su Kinezi
poslali u Italiju) te sprečavaju izvoz sanitetske opreme sa svoga
teritorija, uništavajući jedan od stupova ionako olabavljene
europske unije, tj. slobodno tržište?
Kriza koja dolazi će sigurno imati radikalne posljedice na
društveno tkivo kako na lokalnom tako i na globalnom nivou. U
Americi je već 10 milijuna ljudi ostalo bez posla u svega
nekoliko tjedana od kada je počela kriza. Takvi problemi će se
razmnožiti i produbiti sa svim nesretnim posljedicama.
Međutim, htio bih pored svega ovoga što je negativno u trenutnoj
situaciji skrenuti pažnju i na mogućnost pozitivnih promjena.
Zagađenje je radikalno smanjeno u čitavom svijetu, tako da se
sada može skoro normalno disati u nekim kineskim gradovima, a u
europskim velegradovima kao što su Pariz i London zrak je postao
gotovo ugodan.
Emisije CO2 su također radikalno smanjene i dovedene na neku
razinu na kojoj bi inače trebale uskoro biti kada bi se poštovao
Pariški dogovor COP21 iz 2015. Sve države u Europi počinju
shvaćati značaj lokalne proizvodnje hrane i drugih proizvoda
važnih za život.
Trebalo bi iskoristiti trenutak za konsolidaciju ekoloških i
progresivnih snaga oko eko-socijalnih političkih projekata, tako
da se stvori pritisak da izlazak iz krize ne bude povratak u
status quo, već put u neki pravedniji i održiviji poredak. A
crisis is a terrible thing to waste.
Cijelu publikaciju možete pročitati ovdje.
>
ZNANOST I KORONAVIRUS (1) Nošenje i najjednostavnijih maski dobro je iz
više razloga
> ZNANOST I KORONAVIRUS(2) Razina kontrole kretanja
stanovništva ovisi o kulturološkim okolnostima
> ZNANOST I KORONAVIRUS (3) Epidemije otkrivaju
slabosti zdravstvenog sustava