Kakvo je stanje u Piškorovcu? 'Muškarci se zapošljavaju, obitelji više ne ovise o skupljanju otpada, a Črne strele i dalje imaju gaže...'
Da je pandemija koronavirusa stigla prije dvadesetak ili desetak
godina, mještanima Piškorovca donijela bi totalni ekonomski slom.
U tom selu s oko 800 stanovnika, pogođena bi, smatra Ivan
Kalanjoš, bila velika većina obitelji kojima je
skupljanje i prodaja sekundarnih sirovina, uz socijalnu pomoć i
rodiljske naknade, tada bio jedini izvor prihoda. Danas je
situacija znatno drukčija. Mještani više toliko ne ovise o
obilasku naselja u rashodovanim kombijima i skupljanju starih
hladnjaka i peći, starog željeza.
– Dosta je posljednjih nekoliko godina smanjeno skupljanje
sirovina jer se ljudi zapošljavaju. Rade u raznim tvrtkama. A ovo
malo što ih još skuplja sirovine, snađe se nekako sad kad ih u
gradovima i selima ne puštaju u dvorišta u strahu od korone. Kod
nas u Piškorovcu nije bilo otkaza zbog epidemioloških mjera. Mi
ne radimo u kafićima i restoranima, nego kod zidara i u
tvornicama, a tamo nema otpuštanja. Čak se jako puno naših
mještana zaposlilo 2020. godine. Oni poslodavci koji prije nisu
željeli zapošljavati Rome, sad ih zapošljavaju, a neki čak kažu
da Romi bolje rade od Hrvata koji su otišli u Njemačku, Austriju
ili Švicarsku – govori za
Večernji list Kalanjoš.
U tom naselju, jednom od 12 izdvojenih sela u Međimurju u kojima
žive isključivo pripadnici romske nacionalne manjine, s koronom
se, tvrdi, nose dobro. A epidemiolozi su strahovali da bi romska
naselja mogla biti najveća žarišta. Kalanjoš, koji je predsjednik
mjesnog odbora Piškorovca, uvjerava da je stanje pod
kontrolom.
– Neki su mještani oboljeli, ali se drže reda. Hvala bogu, nema
većih problema. Dolazili su k nama liječnici, kontrolira nas i
policija koja prati jesu li oni koji bi trebali biti u karanteni
kod kuće ili hodaju okolo. Dvoje mještana je sad nedavno bilo u
bolnici. Vratili su se kući i dobro se osjećaju. Sreća je što sad
većina mještana živi u velikim kućama, a ne kao nekad u kolibama.
Imaju prostorije za održavanje karantene. Na žalost, ima još
uvijek i onih koji žive u jednoj sobi, s više djece. Njima je
najteže jer se nemaju kako izolirati. Da odu u šumu? – kaže
Kalanjoš.
U Međimurju živi oko 10.000 Roma, a kakva je socijalna slika te
nacionalne manjine, puno govori podatak da od 3500 članova
kućanstava ili samaca koji u toj županiji primaju zajamčenu
minimalnu novčanu naknadu, čak 82 posto dolazi iz romskih
naselja. No, broj korisnika te naknade u posljednje tri godine
pada. Prema podacima Centra za socijalnu skrb u Čakovcu, 2017.
godine je za 4388 građana isplaćeno 22,1 milijun kuna socijalne
pomoći, godinu kasnije broj korisnika je pao na 3875, kojima je
isplaćeno 18,8 milijuna, a lani je za nešto više od 3500 građana
izdvojeno 17 milijuna kuna.
Razlog je povećanje iznosa naknada za roditeljski dopust, koja se
sad računa kao prihod, ali i zapošljavanje korisnika na javnim
radovima i drugim poslovima. Velik broj Roma zaposlio se u
metaloprerađivačkim i komunalnim poduzećima, a neki su otvorili i
j.d.o.o., pa se bave soboslikarskim radovima, sječom stabala ili
zidanjem. U romskom naselju Lončarevu, u kojem živi oko 300
stanovnika, ispada da je veći problem od neimaštine i korone –
Veljko Kajtazi. Žale se mještani da ih se uvijek zaobiđe kad u
posjet Međimurju dolaze visoke delegacije iz Zagreba, a posebno
su kivni na saborskog zastupnika nacionalnih manjina koji, tvrde,
obilazi samo svoje glasače.
– Borimo se sami s koronom, i to dobro. Otkad su uvedene mjere, u
selu nema nikakvih događanja i priredbi. Živimo kao nekad.
Družimo se kao što smo se družili i prije korone, samo ipak
manje. No, srećom, ne osjećamo da je to s koronom nešto posebno.
Znam za samo jednu osobu u selu koja je navodno imala koronu i
odležala je u kući – kaže Josip Balog
stariji.
– Čekamo i mi cjepivo, ne znam kako će se to organizirati i hoće
li netko doći k nama u naselje i cijepiti nas. To bi bilo
najbolje rješenje, da ne moraju mještani u bolnicu u Čakovec. Ja
bih se odmah cijepio. Apsolutno! – odlučan je Balog koji se
ponovno vratio na Kajtazija i izoliranost.
– Nitko nas ne dolazi pitati treba li nam što, imamo li dovoljno
hrane i sredstava za dezinfekciju. Evo, vi ste prvi kao novinari
došli vidjeti kako nam je. Kajtazi nije dolazio, a okolo dijeli
darove. Kao da ima svoju firmu, pa dijeli kome hoće. Dijeli
svojim glasačima, a oni koji nisu njegovi glasači, ne dobiju
ništa. Odakle sve to njemu, odakle mu sva ta bijela tehnika koju
je dijelio obiteljima, odakle mu drva? Sva podjela pomoći trebala
bi ići preko Centra za socijalnu skrb, a ne preko pojedinaca i
udruga – smatra Balog stariji, a s njime se slaže i sin Josip.
– Mi smo na neki način u izolaciji. Što to znači? To znači da
nemamo pristup informacijama, izolirani smo od svih. Kad netko
dolazi iz Zagreba u Međimursku županiju, poput gospodina
Kajtazija i udruge Kali Sara, nas izbjegava. Pridržavamo se
epidemioloških mjera koliko možemo, ali nitko nas ne dolazi
educirati. Ipak je to i socijalna bolest, trebalo bi organizirati
predavanja jer kod nas ima puno nepismenih i polupismenih. Svako
malo donose se neke mjere i zakoni, a mi to sami ne možemo
pratiti. Prvi put kad se korona pojavila, na proljeće, došli su
nas nakratko pitati kako smo, kako nam je, ali u ovom drugom valu
nije bilo nikoga. A treba netko mještanima reći: ne smijete ovo,
ne možete ono… Ništa. Kao da živimo na Marsu, kao da smo
građani ne trećeg, nego petog reda. A opasno je, imaju ljudi
koronu, naravno da je imaju, itekako. Ima i onih koji bi morali
biti u izolaciji, a šeću se po naselju – ljuti se Josip Balog
mlađi.
Njegove riječi potvrdila je informacija iz Policijske uprave
međimurske koja je dobila telefonsku dojavu o tučnjavi više osoba
na ulici u Lončarevu naselju. Napadnuti su i policajci, a
39-godišnji mještanin, koji je također sudjelovao u tučnjavi,
prekršio je Zakon o zaštiti pučanstva od zaraznih bolesti jer
nije poštovao mjeru samoizolacije izrečenu za razdoblje od 24.
prosinca do 3. siječnja. Izdan mu je prekršajni nalog i izrečena
novčana kazna u iznosu od 8000 kuna. Na ulicama nema puno
mještana, no kad se pojavi neki automobil, za manje od minute oko
njega okupi se desetak djece i cijela horda pasa. Školski su
praznici.
– Koliko ćemo dobiti za slikanje? – viču nasmijani klinci. S
održavanjem nastave, kaže Balog mlađi, koji ima staž kao romski
pomagač u školi i vrtiću, nije bilo problema.
– Djeca idu u školu u Podturnu i sve je dobro organizirano.
Pridržavaju se pravila, tako da se sve stigne – tvrdi. I njega,
kao i oca, ljuti to što ih se zaobilazi. Navodi primjer posjeta
predsjednika Zorana Milanovića sredinom listopada, kad je, od
svih romskih naselja, posjetio Parag, u kojem je, napominje
Balog, jaka politička struja Veljka Kajtazija. Smatra da to nije
bilo slučajno.
– Nekoliko dana prije posjeta predsjednika, u Paragu se pucalo.
Zašto onda nisu došli k nama u Lončarevo? Politika je u tome
odigrala svoje. Zašto i premijer Andrej Plenković, kad mu se
šalju izvješća, sluša samo ono što mu kaže Kajtazi? Kajtazi se
hvali da je svima osigurao drva za ogrjev, ali kako to da se i
dalje događaju krađe po šumama? Srećom, imamo digitalizaciju,
televiziju i Facebook pa znamo nešto o koroni. No, trebao bi
netko fizički doći k nama, podijeliti nam maske i sapune, naučiti
nas kako oprati ruke i dezinficirati prostorije. Prepušteni smo
sami sebi – kaže Balog mlađi.
Foto: Vjeran Zganec Rogulja/PIXSELL Najteže je sa zarazom, prema
neslužbenim informacijama, bilo u studenome i početkom prosinca u
najvećem romskom naselju u Hrvatskoj, Paragu. Najgore je iza nas,
kaže Radovan Balog. – Situacija je sad dobra, u studenome bilo je
puno gore. Maske se nose, imamo ih dovoljno, darovao nam ih je
naš zastupnik Veljko Kajtazi. Sad čekamo cijepljenje i valjda će
se potom sve normalizirati. Cijepit ćemo se svi, to je sigurno.
Nitko se ovdje ne boji. Puno radimo, pa trebamo biti sigurni –
dodaje Balog.
Pandemija i restrikcije nisu tu ostavile dubok trag u
ekonomiji.
– Korona nije toliko utjecala na posao jer mještani rade uglavnom
u metaloprerađivačkim tvrtkama tu u okolici, a neki su otišli na
rad u Njemačku, u Düsseldorf. Što se tiče skupljanja otpada, malo
tko odlazi preko Drave, u Varaždinsku županiju, tako da nas ovo s
propusnicama i nije posebno pogodilo – tvrdi Balog.
Črne strele, popularni romski sastav, tvrdi njegov vođa
Josip Oršuš, nastupa i u vrijeme strogih
ograničenja.
– Zovu nas ljudi, i mi sviramo. Svirali smo za Štefanje i za
Božić u Pribislavcu, Kuršancu… Nitko se nije zarazio – kaže.
Cijena za cjelovečernji nastup četvorice glazbenika je 1200 kuna.
Matjaš Oršuš, predsjednik Vijeća romske nacionalne manjine
Međimurske županije, kaže da ne zna koliko je mještana Paraga
imalo ili još ima koronu.
– Neki ne žele reći da imaju simptome jer se boje da će ih ostali
izbjegavati. Ta izolacija Romima teško pada jer smo druželjubiv
narod. Ja ne krijem, svima kažem da sam prebolio koronu, i to
teži oblik. Dobio sam upalu pluća, na oba plućna krila. Bio sam u
bolnici i ondje čuo da je jedan naš Rom iz Sitnica preminuo. Nije
ta bolest za igranje. I sad kad znam da sam je prebolio, bojim se
ići među ljude. Zarazio sam se kad i naš zastupnik Kajtazi, bili
smo zajedno na jednom događaju, i eto, dogodilo se – napominje
Oršuš.
U selu u kojem su ulice poput labirinta iz kojeg je teško pronaći
izlaz, ima i straćara od pet-šest kvadrata. Na nekim je prozorima
razvučen najlon umjesto stakala. Iz dimnjaka se dimi kao iz
Stephensonove parne lokomotive. Loži se na drva i smeće.
– Problem je što je teško provoditi samoizolaciju kad u jednoj
sobi jede i spava više ukućana. Kod nas je puno obitelji s više
djece – dodaje Oršuš.
U naselje je početkom studenoga stigla nova pošiljka bijele
tehnike, od hladnjaka do štednjaka i perilica rublja, iz programa
koji provodi Središnji državni ured za obnovu i stambeno
zbrinjavanje u suradnji s vladinim Uredom za ljudska prava i
prava nacionalnih manjina. Provedbeni partner u projektu je Savez
Roma u Hrvatskoj Kali Sara i uz podršku zastupnika Kajtazija i
ravnatelja Ureda za ljudska prava i prava nacionalnih manjina
Alena Tahirija.
Puno nam pomaže naš Veljko. No, ne može ni on puno, blagajne su
zatvorene. Vidjet ćemo sad nakon Nove godine kako ćemo. Morat
ćemo kontaktirati s Crvenim križem jer će ljudi biti gladni.
Teško je i onima koji rade jer su bili u samoizolaciji, a kamoli
onima koji nemaju posao. Bogati ili siromašni, korona ne bira…
– govori Oršuš.
Smatra da je mjere koje su sad na snazi trebalo uvesti puno
prije, zatvoriti kafiće i restorane… – Čekamo cijepljenje. Ja
ću se sigurno cijepiti, a vjerujem da će se cijepiti i svi
stariji mještani. Ako se cijepimo protiv gripe ili tetanusa, ne
vidim problem zašto se ne bismo cijepili i protiv korone –
dodaje.
Epidemiolozi i političari strepili su u travnju i ponovno tijekom
jeseni neće li romska naselja postati velika žarišta COVID-19.
No, načelnik Stožera civilne zaštite Međimurske županije
Josip Grivec kaže da brojevi zaraženih i
oboljelih u romskim naseljima nisu odskakali od onih u kojima
Romi ne žive.
– Radilo se na edukaciji na početku pandemije i nismo imali većih
problema s virusom u romskim naseljima – tvrdi Grivec.