Kaže da bi takva odluka mogla biti uskoro donesena.
Branko Kolarić, epidemiolog Nastavnog
zavoda za javno zdravstvo ‘Dr. Andrija Štampar’, rekao je
novinarima Večernjeg lista o tome što slijedi u narednim tjednima
i mjesecima što se tiče pandemije koronavirusa.
Razgovarali su i o mjerama, cijepljenju te što nas očekuje na
jesen.
Pandemija jenjava, epidemiološki podaci su sve bolji…
Kakvo ljeto očekujete?
Svjedočimo povoljnom epidemiološkom razdoblju s niskom
incidencijom i paralelnim rastom udjela cijepljenih osoba. Već
smo prošle godine zabilježili da se ova bolest u ljetnim
mjesecima širi sporije i manje efikasno nego u hladnije doba
godine. To je tipično za bolesti koje se prenose respiratornim
putem. Očekujem da ćemo imati ljeto mirnije nego prošle sezone
jer imamo puno više osoba koje nisu osjetljive, odnosno neće se
zaraziti u kontaktu s virusom zahvaljujući imunitetu stečenim
cijepljenjem ili prebolijevanjem infekcije. Nadam se da smo od
prošle sezone naučili i da je mudro izbjegavati grupiranje osoba
koje nisu zaštićene od infekcije, pogotovo u zatvorenom prostoru.
Koje bi mjere trebalo ukinuti, a koje ostaviti preko
ljeta?
Preko ljeta i dalje trebamo imati ograničena okupljanja ljudi
koji nisu imuni, pogotovo u zatvorenom prostoru. Takve aktivnosti
su nam i prošle godine praktički naglo prekinule turističku
sezonu sredinom kolovoza, kada se dogodilo epidemijsko širenje u
nekoliko klubova na našoj obali. No, za razliku od prošlog ljeta,
okupljanja većeg broja ljudi ovoga ljeta možemo osigurati a da se
ne poveća znatno rizik zaražavanja većeg broja ljudi. Znamo da
ljudi koji su se cijepili ili su preboljeli COVID-19 u zadnjih
pola godine, ili su se pak testirali u zadnjih 48 sati, imaju
znatno manji rizik da se zaraze, odnosno takav je rizik u
epidemiološkom smislu prihvatljiv. Većinu drugih mjera, ako i
dalje budemo imali nisku incidenciju i nizak udio pozitivnih među
testiranima, možemo suspendirati. Pogotovo ako program
cijepljenja bude išao planiranim tempom.
Znači, i maske bismo uskoro mogli prestati
nositi?
Da, u kolektivu gdje je procijepljenost 80 posto, mogli bi
ukinuti obvezu nošenja maski u zatvorenom prostoru. Mislim da će
takva uputa uskoro biti donesena.
Član ste Vladina Znanstvenog savjeta za suzbijanje
epidemije COVID-19, ali niste član Stožera za civilnu zaštitu
koji odlučuje o epidemiološkim mjerama. Koliko su se odluke
Stožera razlikovale od onoga što je predlagao Savjet?
U nekim kritičnim trenucima odluke Stožera znatno su se
razlikovale od prijedloga Znanstvenog savjeta. Možda je sada,
nakon svega, lako imati naknadnu pamet, no vjerujem da smo iz
svega ponovno naučili da je u kriznim situacijama iznimno važno
dosljedno i temeljito dokumentirati procese odlučivanja, a na
sastancima Znanstvenog savjeta nisu se vodili zapisnici, niti je
svoje zaključke Savjet priopćavao drugim tijelima u primjerenom,
pisanom obliku. No da se vratim biti pitanja; u drugom valu
pandemije imali smo u relativno kratkom vremenu veliki broj
umrlih i dio tih smrti mogao se izbjeći ranijim provođenjem
adekvatnih epidemioloških mjera.
Savjet rezonira sa zdravstvenog stajališta, a Stožer i s
gospodarskog, ali i političkog. Koje su situacije tijekom
pandemije najlošije predočene javnosti i koje su posljedice
toga?
Jedno od velikih i važnih iskustava tijekom pandemije bilo je i
“otkriće” o važnosti javnog komuniciranja, kao i primjerenog
ponašanja dužnosnika i javnih osoba, koji bi se trebali dosljedno
pridržavati mjera koje savjetuju stanovništvu, a kod nas to,
očito, nije bio slučaj. I u drugim zemljama bilo je sličnih
problema, no građani će se lako prisjetiti brojnih situacija u
kojima su pozivani na pridržavanje mjera, a dužnosnici su
istodobno iste mjere očito kršili i potom uvjeravali javnost da
su se mjere poštovale. Nasuprot tome, sprovod princa Philipa i
ponašanje britanske kraljevske obitelji tom prilikom zorno su
pokazali važnost pridržavanja mjera osobnim primjerom. Moje je
mišljenje da su hrvatski građani pokazali veliku zrelost i
odgovornost usprkos primjerima loše komunikacije i neodgovornosti
dužnosnika.
Ušli smo u drugu polovicu lipnja, oko milijun i pol
građana cijepljeno je jednom, a gotovo 900 tisuća i drugom dozom.
Pada li interes za cijepljenje i zašto?
Interes je zapravo isti, samo se cijepila većina onih koji su se
željeli cijepiti. Prema istraživanjima, nažalost, jedna smo od
zemalja EU s najvećim udjelom populacije koja je skeptična prema
cijepljenju. Mislim da je glavni razlog oklijevanja prema
cijepljenju pad povjerenja u institucije, čemu su pridonijele i
nekoherentnosti u upravljanju epidemijom.
Hoćemo li dosegnuti željenu razinu od najmanje 50 posto
cijepljenih odraslih do kraja lipnja? Što ako ne bude
tako?
Mislim da ćemo se do kraja lipnja približiti procijepljenosti od
50 posto odrasle populacije prvom dozom. Važno je uložiti dodatne
napore za motiviranje populacije koja oklijeva cijepiti se. Kako
se uglavnom radi o potrebi da se s osobama koje oklijevaju ili
odbijaju cijepljenje radi individualno, dok javne kampanje nisu
učinkovite, možete razumjeti o kakvoj se kompleksnoj situaciji
radi. No ipak, dio osoba koje se inače ne bi cijepile, mogu se
motivirati pozitivnim mjerama, kao u Krapinsko-zagorskoj
županiji.
Jesen bismo trebali dočekati s barem 70 posto
cijepljenih. Što ako i u tome podbacimo?
Ako podbacimo, bit ćemo u riziku za ponovno epidemijsko širenje
na jesen, za četvrti val. Teško je razumjeti da se, uz učinkovitu
mjeru kao što je cijepljenje, nalazimo pred takvim brigama.
Najbolju demonstraciju uspješnosti cijepljenja imali smo u
domovima za starije. U njima je cijepljeno gotovo 90 posto
korisnika i nakon toga u trećem valu je ondje umiralo 20 puta
manje ljudi u odnosu na drugi val, a nisu bili zabranjeni posjeti
i svakodnevni izlasci tijekom cijelog trećeg vala. Zahvaljujući
cijepljenju i adekvatnim protuepidemijskim mjerama prije nego što
smo dobili cjepivo, od svih umrlih od korone u Hrvatskoj, samo 12
posto ih je iz domova za starije, dok je u velikom dijelu
europskih država taj udio znatno veći, od 40 do 60 posto.
Ljude često zanima kako stoje s imunošću. U jednom je
slučaju osobi serološki test, nakon cijepljenja dvjema dozama,
pokazao razinu antitijela 1600, a dva mjeseca kasnije samo 200.
Znači li to da je imunost pala?
Različiti laboratoriji imaju različite referentne vrijednosti,
ali sve osobe kojima je izmjerena razina protutijela iznad
referentne granice imaju zaštitu od infekcije te ne treba
uspoređivati “brojeve” protutijela u serumu. Isto tako, pad
protutijela ne znači da osoba nema imunitet. Čak i osobe koje
imaju razinu protutijela ispod praga referentne vrijednosti testa
mogu biti zaštićene razvojem staničnog imuniteta.
Koliko je izgledna treća doza, odnosno mogućnost da će se
protiv COVID-a trebati cijepiti svake godine?
Spoznaje o trajanju imuniteta dobivamo od osoba koje su se prve
cijepile, odnosno bile uključene u treću fazu kliničkih
ispitivanja u razvoju cjepiva. To je bilo u ljeto prošle godine i
tek ćemo za mjesec-dva moći saznati traje li imunost godinu dana.
U Švicarskoj je preporuka o trajanju imunosti produljena sa šest
na deset mjeseci nakon cijepljenja te očekujem da ćemo i mi
uskoro slijediti taj primjer.
Je li cijepljenje isključivo osobna stvar pojedinca i
kako nečija odluka o necijepljenju utječe na ostale članove
društva?
Živimo u vremenu u kojem kao čovječanstvo, prije svega u zapadnim
društvima, zdravo za gotovo uzimamo individualizam i s njim
povezane osobne dobrobiti. Brojne životne događaje i brojne
teškoće navikli smo promatrati iz očišta individualnih priča i
sudbina. No, nijedan čovjek kao pojedinac i nijedna obitelj ne
može postojati niti ostvariti ikakvu životnu kvalitetu, a često
ni preživjeti izolirano od zajednice na koju mi prenosimo neka
svoja prava, i nekih se i odričemo, da bismo ostvarili dobrobiti
života u društvu. Epidemije očito ne bi bile to što jesu kada se
ne bi radilo o istodobnoj opasnosti za velik broj ljudi u jednoj
zajednici. Osim da, kao u doba kuge, pustimo da umru izloženiji i
slabiji, dakle siromašniji, mi imamo izbor i moralnu obvezu
djelovati jer znamo da postoje načini da smanjimo broj oboljelih
koji će umrijeti ili, kao u primjeru epidemijskog
poliomijelitisa, razviti doživotne teške posljedice. Jedan od
načina jest cijepiti se. Cijepljenje jest postupak kojem se
podvrgavamo da bismo zaštitili sebe i cijelu zajednicu, jer znamo
da, ako kao zdrave osobe to odbijemo, smanjujemo otpornost
zajednice. Sa svim posljedicama, koje nisu samo zdravstvene za
pojedince koji će biti pogođeni bolešću, nego su često i
ekonomske, pa se tako, zapravo, vraćaju i nama samima. No, prije
svega, osnovna je naša etička obveza prema svim članovima
zajednice, bez koje ne bismo ni sami imali sigurnost ni
kvalitetnu egzistenciju.
Je li izgledno da Hrvatska uvede obvezno
cijepljenje?
Nije. No, ako se na jesen pogorša epidemiološka situacija,
zagovarat ću obvezu cijepljenja korisnika i zaposlenika domova za
starije, kao i zaposlenika zdravstvenih ustanova. Teško mi je
shvatiti odbijanje cijepljenja u okruženjima u kojima postoji
visoki rizik za prijenos bolesti na starije i bolesne.
Slovenija je objavila kraj epidemije. Je li takva odluka
utemeljena? Kada se proglašava kraj epidemije, odnosno kada bi ga
Hrvatska mogla proglasiti?
Ako se dobro sjećam, Slovenija je i prošlo ljeto proglasila kraj
epidemije. Uvjet za proglašenje kraja epidemije je procjena da je
nizak rizik od ponovnog epidemijskog širenja bolesti. Unatoč
aktualnoj povoljnoj situaciji, mislim da je prerano proglasiti
kraj epidemije jer bi to sugeriralo i ukidanje protuepidemijskih
mjera.
I uz visoku procijepljenost, Velika Britanija bilježi
novi porast zaraženih. Što to govori?
Razlog novog porasta broja zaraženih pripisuje se širenju tzv.
indijskog soja virusa (delta), ali smrtnost je ipak znatno manja.
Pogotovo cijepljenih osoba. I u populacijama koje su generalno
visoko procijepljene, ako postoje nerazmjeri u pokrivenosti
cijele populacije (primjerice geografski, dobni ili drugi), može
se dogoditi epidemijsko širenje u neimunom dijelu populacije.
Recimo da je prosječna procijepljenost u nekoj državi 60 posto,
ona u jednoj regiji može biti 90, a u drugoj 30 posto te se u
ovom drugom području može razviti epidemija unatoč visokoj
prosječnoj procijepljenosti.