Cjepivo je božji dar ljudima, smatra varaždinski biskup Bože Radoš.
Varaždinski biskup Bože Radoš gostovao je u
emisiji
Otvoreni studio VTV televizije gdje je govorio o
stavu Crkve prema cjepivu protiv koronavirusa.
Istaknuo je kako je Crkva već od samog početka molila pomoć boga
kako bi se pronašlo cjepivo. No, priznaje, iznenadilo ga je ono
što je uslijedilo po pronalasku cjepiva.
– Kada je došlo cjepivo, nešto se dogodilo. Dogodio se u cjepivu
neki razdor koji je Crkva na svoj način slijedila. Mnogi su
prepoznali da Crkva nema uvijek isti glas, no vjerujem da Crkva
je uvijek imala jednu jasnoću koju nije znala komunicirati jasno
onako kako je osjećala. Bilo Crkve je potakao papa Franjo. Od
početka je bio vrlo jasan kada je u pitanju Covid, bolest, briga
za bližnjega, briga za opće dobro. Razumio je da je bolest na
neki način naš neprijatelj protiv kojeg se trebamo zajednički
boriti. Za cjepivo je papa vrlo jasno izrekao da onaj koji se
cijepi da brine za drugoga, da je to čin ljubavi prema drugima –
rekao je Radoš.
Dodao je kako je pronalazak cjepiva protiv koronavirusa otvorio
mnoga pitanja, a Kongregacija za nauk vjere dala je odgovor na
pitanja koja su vjernici mogli postaviti, a te je odgovore
prihvatio i papa Franjo.
Biskup ističe da svaki vjernik ‘cjepivo može primiti čiste
savjesti’, ali i da postoji mogućnost odabira.
– Ostaje uvijek mogućnost, obveza cijepljenja nije zakonski
određena, i svakome treba dati u savjesti mogućnost da odluči.
Onaj tko odluči, mora paziti na svoje zdravlje, jer to je zadaća
njega kao vjernika. Ali u isto vrijeme mora paziti na opće dobro
i brinuti se za opće dobro. Ukoliko ima problema primiti cjepivo,
možda zbog straha ili bolesti koju ima, dužan je drugim
sredstvima koja su dostupna spriječiti bolest i spriječiti
prenošenje bolesti. A to je testiranje. Svatko mora učini ono što
treba, Crkva je u tome jasna. Štiti svoje zdravlje, štititi
zdravlje drugoga je čin ljubavi, prema sebi, drugome, a onda i
bogu.
Cjepivo je, zaključuje Radoš, božji dar ljudima.
– To je dar dobre božje ljubavi za nas ljude, da umanji patnju,
da nas još poteže na ovome životnom putu jer trebamo još puno
dobroga učiniti. Naši bližnji nas trebaju, naš životni hod ne
završava kad mi hoćemo, nego kad bog hoće. A daje nam ovdje lijek
da nam i ublaži bolest i produži život, a da nas na neki način
vrati u onu redovitost života u kojoj možemo uživati blagodati
božje – zaključio je varaždinski biskup Bože Radoš.