Vijesti / Koronavirus

O KORONAVIRUSU

ZNANOST I KORONAVIRUS (2) Razina kontrole kretanja stanovništva ovisi o kulturološkim okolnostima

ZNANOST I KORONAVIRUS (2) Razina kontrole kretanja stanovništva ovisi o kulturološkim okolnostima
PIXSELL, Privatna arhiva

Vidimo na primjerima Južne Koreje i Japana da masovno testiranje, izolacija inficiranih i nošenje maski može efikasno suzbiti epidemiju bez uspostavljanja radikalne kontrole kretanja stanovništva.

Donosimo intervju Roberta Posavca, knjižničara u Centru za odgoj i obrazovanje Čakovec, s doktorom znanosti Alexom Dajkovićem o četiri teme povezane s aktualnim koronavirusom.

Dajković je doktorirao na Medicinskom fakultetu Sveučilišta u Kansasu, trenutno radi kao direktor istraživanja i razvoja jedne francuske biotehnološke tvrtke.

U ovome intervju odgovorio je na neka od pitanja proizašla iz provedenih znanstvenih istraživanja.

U drugome dijelu Dajković se osvrće na istraživanja o učinkovitosti uvođenja fizičkih mjera kojima se sprečava ili smanjuje širenje respiratornih virusa.

Dakle, najučinkovitije mjere jesu osobna higijena i izolacija, dok je upitna učinkovitost dodavanja antiseptika i dezinficijensa nakon pranja sapunom. Također, za socijalno distanciranje (udaljenost od barem jednog metra između zaraženog i nezaraženog) i pregled na ulaznim točkama nema dostatnih dokaza da značajno doprinose sprečavanju širenja respiratornih virusa. Koje su uopće mjere u teoriji moguće? Je li masovno testiranje podržavajuća mjera ili alternativa postojećima? Sve epidemije ovise o društveno-ekološkom sustavu u kojem se javljaju.

Koronavirus je virus globalizacije, globaliziranog tržišta, just-in-time inventory, masovnog putovanja avionima, itd. Svjetska epidemija ovog virusa ne bi bila moguća u srednjem vijeku, ali su tadašnji društveno-ekološki uvjeti dovodili do epidemije kuge. Kuge danas više nema kao masovne pojave, iako bakterije koje je izazivaju još uvijek postoje u eko-sustavu.

Iako je koronavirus postojao u srednjem vijeku, društvene okolnosti su omogućile njegovo širenje tek u 21. stoljeću. Međutim, društveno-ekološki uvjeti ni danas nisu isti u svim zemljama. Zemlje Azije u kojima je društveno distanciranje temelj kulture, kao na primjer u Japanu, i u kojima je epidemija SARS-a već dovela do društvenopolitičkih promjena i spremnosti javnog zdravsva na nove epidemije nisu u istoj situaciji kao zemlje Europe.

S kulturološkog gledišta u tim je zemljama nošenje maski na javnim mjestima opće prihvaćeno, dok u Europi i u Americi to nije slučaj. To znači da se virus ne prenosi na isti način u Japanu ili u Južnoj Koreji i u Francuskoj ili Engleskoj, iako su sve ovo gusto naseljene zemlje s velegradovima, masovnim transportom, itd.

Osim toga, povjerenje u javne institucije kao i poštovanje preporuka vlade od strane građana nije homogeno. Francuska koja je kolijevka anarhizma nema isti pristup epidemiji kao Nizozemska ili Švedska jer društveni supstrat nije isti.

Ovo sve govorim da bih približio ideju o tome da pored osnovne higijene kao što je pranje ruku i izolacija bolesnika, odnosno inficiranih, neke univerzalne mjere borbe protiv virusa je vrlo teško definirati. One ovise o kulturi društva, tehnološkom razvoju, organizaciji laboratorijske dijagnostike, itd.

Uzmimo na primjer Francusku i Njemačku, koje su po ekonomskom razvoju vrlo bliske, ali kulturološki različite. Iako Francuska ima laboratorijsku infrastrukturu koja bi omogućila masovno testiranje, to u Francuskoj nije bio dio pristupa epidemiji iz logističkih, odnosno organizacijskih razloga. Koordinacija između javnog zdravstva, vlade, laboratorija i bolnica nije bila dovoljno brzo i efikasno uspostavljena da se omogući masovno testiranje.

Epidemija je već bila uzela maha prije nego što se nešto takvo moglo organizirati. U Njemačkoj je organizacija i koordinacija mnogo efikasnija i masovno testiranje je započelo odmah pa su i karantenske mjere blaže nego u Francuskoj.

Moram naglasiti da je Njemačka imala prednost jer je PCR test za novi koronavirus upravo razvijen u jednom od laboratorija u Berlinu.

Svakako je masovno testiranje i izolacija inficiranih najhumaniji, najbezbolniji i ekonomsko najefikasniji pristup epidemiji. Takav pristup je definitivno alternativa postojećim srednjovjekovnim represivnim mjerama.

Vidimo na primjerima Južne Koreje i Japana da masovno testiranje, izolacija inficiranih i nošenje maski može efikasno suzbiti epidemiju bez uspostavljanja radikalne kontrole kretanja stanovništva. Kao što sam već naglasio, je li to mogući pristup u određenom društvu ovisi o kulturološkim i političkim okolnostima.

Cijelu publikaciju možete pročitati ovdje.

> ZNANOST I KORONAVIRUS (1) Nošenje i najjednostavnijih maski dobro je iz više razloga

> ZNANOST I KORONAVIRUS (3) Epidemije otkrivaju slabosti zdravstvenog sustava

> ZNANOST I KORONAVIRUS (4) Kriza koja dolazi imati će radikalne posljedice

Najnovije

Reci što misliš!

Najgledaniji video