Vijesti / Koronavirus

O KORONAVIRUSU

ZNANOST I KORONAVIRUS (4) Kriza koja dolazi imat će radikalne posljedice

ZNANOST I KORONAVIRUS (4) Kriza koja dolazi imat će radikalne posljedice
Privatna arhiva, Ilustracija

U Americi je već 10 milijuna ljudi ostalo bez posla u svega nekoliko tjedana od kada je počela kriza. Takvi problemi će se razmnožiti i produbiti sa svim nesretnim posljedicama.

Donosimo intervju Roberta Posavca, knjižničara u Centru za odgoj i obrazovanje Čakovec, s doktorom znanosti Alexom Dajkovićem o četiri teme povezane s aktualnim koronavirusom.

Dajković je doktorirao na Medicinskom fakultetu Sveučilišta u Kansasu, trenutno radi kao direktor istraživanja i razvoja jedne francuske biotehnološke tvrtke.

U ovome intervju odgovorio je na neka od pitanja proizašla iz provedenih znanstvenih istraživanja.

U četvrtom dijelu Dajković govori o istraživanju vezanome uz modeliranje ekonomske aktivnosti, odnosno štete koja nastaje usred povećanog broja smrti u različitim modelima.

Svjetska ekonomija je u padu. Nacionalne ekonomije su u padu. Jedno do glavnih pitanja u suočavanju s pandemijom koronavirusa jest u kojem trenutku nametnuti stroge mjere izolacije te u kojem trenutku te mjere popustiti.

'Ukoliko držimo sve zatvorenim dva mjeseca duže nego smo trebali, bit će to nevjerojatno skupa pogreška. Ukoliko pak mjere ukinemo dva mjeseca prerano, bit će to nevjerojatno skupa pogreška.'

Ekonomisti koriste različite modele simulacije broja zaraženih, zdravih i oporavljenih te njihove međusobne interakcije da bi se vidjelo kolika je ekonomska šteta i koliko smrti nastaje usred različitih opcija.

Budući da se traže različiti modeli koji će omogućiti pojedinim skupinama građanstva (dob, imuni…) aktivni povratak u ekonomski život, u kojoj mjeri ti modeli uopće mogu biti pouzdani i što je potrebno da budu pouzdani? Koji su mogući scenariji izlaska iz ove pandemije, odnosno jesmo li trenutno suočeni s većom epidemiološkom (zdravstvenom) prijetnjom ili pak onom ekonomskom, a time i prijetnjom rasapa društvenog tkiva?

Modeli su pouzdani ukoliko su podaci koji ulaze u te modele pouzdani i ukoliko su modeli validirani (odnosno potvrđeni) u konfrontaciji sa stvarnim tijekom događaja.

Budući da se podaci o broju zaraženih i broju mrtvih mijenjaju iz dana u dan, tako se i modeli moraju prilagođavati novim podacima.

Najveći nedostatak svih modela trenutno je to što se ne zna u kojoj smo fazi epidemije. Je li broj mrtvih i broj dijagnosticiranih samo vrh ledenog brijega zato što postoji ogroman broj onih koji su preboljeli koronavirus bez ikakvih simptoma ili je broj dijagnosticiranih slučajeva blizak broju stvarno oboljelih?

Za sada ne postoje pouzdani podaci o tome, a to vrlo bitno mijenja rezultate modela. Tako je model razvijen na Imperial College of London od strane epidemiologa Niela Fergusona uzeo kao pretpostavku da epidemija tek počinje, dok rezultati Sunetra Gupta sa Oxforda govore o tome da se broj mrtvih i dijagnosticiranih može objasniti pomoću više modela, jedan od kojih bi bio da je epidemija već uznapredovala i da postoji dosta ljudi koji su već imuni na virus.

Jedini način da se razriješe ova pitanja je masovno testiranje na antitijela protiv virusa. Budući da još uvijek nema potpuno validiranih testova za antitijela, masovno testiranje ćemo još pričekati. Zbog toga nije jasno kako možemo izaći iz trenutne situacije, a da se virus vrlo brzo ne vrati u drugom valu epidemije.

Većina vlada u Europi i u svijetu trenutno proučava razne scenarije, ali je najvjerovatnije da će se mjere ublažavati postepeno i da se povratak u normalu neće dogoditi još barem nekoliko mjeseci. Također postoji mogućnost da se mjere trenutno ublaže te da se ponovo pooštre ako se virus počne ponovno širiti, i sve tako dok se ne nađe cjepivo, neki efikasni lijek ili dok dovoljno ljudi ne postane imuno na virus.

U svakom slučaju, sljedećih nekoliko mjeseci do godinu i pol dana biti će pod znakom koronavirusa. Treba naglasiti radi potpune transparentnosti da su sve ovo projekcije i da ponašanje virusa i razvoj epidemije može biti nepredvidiv.

Iako se to vjerojatno neće dogoditi s koronavirusom koji izaziva Covid 19, SARS je poslije nekoliko erupcija početkom 2002./3. godine jednostavno nestao s epidemiološkog radara.

Što se tiče ekonomske cijene mjera borbe protiv virusa, sigurno je da će one dovesti do ekonomske depresije kakva nije zapamćena u bližoj prošlosti. Razlog za to je činjenica da su sve velike svjetske ekonomije radikalno i sinkronizirano usporile svoje ekonomske aktivnosti.

Kada se dogodila kriza 2008. godine, Kina je stvarala potražnju na globalnom tržištu, što je mnogim zemljama omogućilo da se izvuku iz krize. To ovog puta neće biti moguće jer su s jedne strane ekonomske strukture u Kini evoluirale, a s druge strane sama Kina trpi pad ekonomskog rasta zbog epidemije.

Kako će se kriza razvijati ovisit će od politike koju budu vodile najveće države svijeta te prije svega od koordinacije i suradnje među njima. Nažalost, ova epidemija je dovela do zatvaranja svih država, do renacionalizacije politike i do razmnožavanja nekooperativnih ponašanja.

Uzmimo na primjer Europu: kako će se organizirati koordinirani odgovor na ekonomsku krizu koja nam prijeti kad države jedna drugoj kradu maske (Česka koja je ukrala maske koje su Kinezi poslali u Italiju) te sprečavaju izvoz sanitetske opreme sa svoga teritorija, uništavajući jedan od stupova ionako olabavljene europske unije, tj. slobodno tržište?

Kriza koja dolazi će sigurno imati radikalne posljedice na društveno tkivo kako na lokalnom tako i na globalnom nivou. U Americi je već 10 milijuna ljudi ostalo bez posla u svega nekoliko tjedana od kada je počela kriza. Takvi problemi će se razmnožiti i produbiti sa svim nesretnim posljedicama.

Međutim, htio bih pored svega ovoga što je negativno u trenutnoj situaciji skrenuti pažnju i na mogućnost pozitivnih promjena. Zagađenje je radikalno smanjeno u čitavom svijetu, tako da se sada može skoro normalno disati u nekim kineskim gradovima, a u europskim velegradovima kao što su Pariz i London zrak je postao gotovo ugodan.

Emisije CO2 su također radikalno smanjene i dovedene na neku razinu na kojoj bi inače trebale uskoro biti kada bi se poštovao Pariški dogovor COP21 iz 2015. Sve države u Europi počinju shvaćati značaj lokalne proizvodnje hrane i drugih proizvoda važnih za život.

Trebalo bi iskoristiti trenutak za konsolidaciju ekoloških i progresivnih snaga oko eko-socijalnih političkih projekata, tako da se stvori pritisak da izlazak iz krize ne bude povratak u status quo, već put u neki pravedniji i održiviji poredak. A crisis is a terrible thing to waste.

Cijelu publikaciju možete pročitati ovdje.

> ZNANOST I KORONAVIRUS (1) Nošenje i najjednostavnijih maski dobro je iz više razloga

> ZNANOST I KORONAVIRUS(2) Razina kontrole kretanja stanovništva ovisi o kulturološkim okolnostima

> ZNANOST I KORONAVIRUS (3) Epidemije otkrivaju slabosti zdravstvenog sustava

Najnovije

Reci što misliš!

Najgledaniji video