Upis na prestižnu dramsku Akademiju, poznatu po izuzetnoj konkurenciji, potvrđuje Franov izvanredan talent i marljivost.
Fran Rabuzin, dugogodišnji polaznik Kazališnog studija mladih HNK u Varaždinu, nedavno je ostvario izniman uspjeh – postao je studentom Akademije dramske umjetnosti Sveučilišta u Zagrebu na odsjeku glume.
Upis na prestižnu dramsku akademiju, poznatu po izuzetnoj konkurenciji, potvrđuje Franov izvanredan talent i marljivost. Već kao polaznik Kazališnog studija istaknuo se ne samo talentom, već i posvećenošću i profesionalnim pristupom, posebice angažmanom na predstavi ‘Slučaj vlastite pogibelji’ Kristiana Novaka u režiji Ivana Plazibata, kada mu je kao nadarenom polazniku pružena prilika za audiciju.
Zajedno s još desetak polaznika na audiciji je oduševio redatelja predstave te je uz profesionalni ansambl čitavu kazališnu sezonu nastupao u iznimno aktualnoj i višestruko nagrađivanoj predstavi Hrvatskog narodnog kazališta u Varaždinu.
Ta se prilika pokazala prekretnicom u njegovom razvoju. U razgovoru s Franom, doznajemo više o njegovom putu do Akademije, iskustvima u Kazališnom studiju mladih i planovima za budućnost.
Kako se osjećaš sada kada si student najprestižnije glumačke Akademije u Hrvatskoj?
Nakon objave rezultata nije bilo sretnije osobe od mene. Dobio sam puno čestitki, no još se trudim oduprijeti osjećaju prevelikog ponosa jer smatram da najzahtjevniji dio tek slijedi. Kao što sam napisao u motivacijskom pismu za prijamni: „Gluma je za mene nepresušni izvor izazova“ i ja sam sretan što sam dobio priliku uhvatiti se s njima u koštac.
”Slučaj’ je bio neprocjenjivo iskustvo u dosadašnjem glumačkom razvoju’
Možeš li nam reći nešto više o svom iskustvu u Kazališnom studiju mladih? Kako te taj period oblikovao kao mladog glumca?
Kao dečko iz malog Madžareva kraj Novog Marofa ne sjećam se perioda života kad se nisam bavio glumom. Naslijedio sam maminu ljubav prema toj umjetnosti te kroz vrtić i osnovnu školu razvijao talent na brojnim LiDraNo-ima i festivalima preko Centra izvrsnosti za Hrvatski jezik. Mentorice su mi tijekom tog perioda bile mama i učiteljice. Odlaskom u srednju, Prvu gimnaziju Varaždin, upisao sam se i u Kazališni studio mladih gdje sam pod vodstvom teatrologinje Tanje Novak, a kasnije i svog velikog prijatelja i mentora, akademskog glumca Zvonka Zečevića, glumački rastao i bavio se malo kompleksnijim kazališnim izazovima. Kazališni studio mladih pružio mi je prilike da radim ono što volim, nastupam, putujem i upoznajem divne ljude s istom strašću dok zajedno učimo.
Predstava ‘Slučaj vlastite pogibelji’ bila je veliki korak u tvom glumačkom sazrijevanju. Kako si se osjećao kada si dobio priliku sudjelovati u takvoj produkciji?
Predstava ‘Slučaj vlastite pogibelji’ bila je najljepša prilika i iskustvo u mojem dosadašnjem glumačkom razvoju. Dijeliti pozornicu s profesionalnim glumcima, a opet uvijek biti okružen prijateljima iz Kazališnog studija mladih, za mene je neponovljiv i prekrasan doživljaj. Iako su u pitanju izuzetna glumačka imena, drago mi je da sam kroz brojne razgovore s njima shvatio da je već ostvaren glumac ponajprije čovjek.
‘Prijemni ispit je izuzetno zahtjevan’
Koliko ti je angažman u toj predstavio pomogao u pripremi za prijemni ispit na Akademiji?
Svakako mi je pomogao jer sam nakon brojnih dugotrajnih proba i nastupa shvatio da to stvarno jest nešto čime se želim baviti i donio sam jasnu odluku da ću izaći na prijamni ispit.
Proces prijemnog ispita na Akademiji poznat je po svojoj zahtjevnosti. Kako je izgledao tvoj put kroz audicije i kako si se pripremao?
Za prijamni ispit pripremao me glumac Zvonko Zečević. U radu s njim u Studiju, kroz zadnje dvije godine, shvatio sam da mi je on logičan izbor za mentora. Ponašao se prema meni, ne samo kao mentor, već kao i prijatelj, dakle MENTORČINA. Radili smo na monolozima i pjesmi koju sam odabrao za širi krug prijamnog.
Što se tiče monologa, izabrao sam Moliereovog „Don Huana“ i „Vuka s Wall Streeta“ iz romana Jordana Belforta po kojoj je kasnije napravljen i film. “Pjesma mrtvog pjesnika” Dobriše Cesarića bila je moj izbor poezije. Uz Zvonka, savladao sam “Vuka” i pjesmu, no Don Huan me mučio do zadnjeg dana. U širem krugu jednostavno sam dao sve od sebe ne zamarajući se previše daljnjim događanjima. Imao sam tu sreću da imam krizmanog kuma Petra u Zagrebu kod kojeg sam bio smješten sve dane prijamnog.
‘Ponosan sam na svoj završni nastup’
Da, i on je prije desetak godina bio polaznik Kazališnog studija mladih, a sad je vrlo perspektivan mladi liječnik. Nakon šireg kruga, htio sam ostati smiren i biti spreman na sve. Gledajući Vikinge, dobio sam obavijest putem maila o prolasku u uži krug što me silno usrećilo, ali brzo sam se vratio u normalu da se na istu tu sreću ne spotaknem kroz sljedećih par dana.
U užem krugu upoznao sam divne kolege i profesore s kojima mi je prije svega bilo zabavno raditi i učiti. Dva dana prije završnog nastupa ponovno sam se našao sa Zvonkom kako bismo prošli monolog koji mi je zadan u užem krugu da ga izvedem na završnom nastupu. Iznimno sam ponosan na taj svoj završni nastup jer sam se totalno opustio i primijenio sve upute koje sam dobio tijekom sedmodnevnog boravka na prijamnom.
Na kraju sam upisao Akademiju s pjesmom „mrtvog pjesnika“, ha, ha, monologom Lisandra i “Vukom” koji je bio moja karta iz rukava sve vrijeme prijamnog. Kad sumiram, mogu reći, nastupi su stresni, i audicijski, i završni, a rad u užem krugu neprocjenjiv. Testiranja iz opće kulture, književnosti, melodije i ritma te informacijski razgovor s članovima povjerenstva, nisu mi teško pali i vjerujem da su doprinijeli mom konačnom bodovnom rezultatu.
Nedavno si se vratio s ljetne kazališne radionice u Grožnjanu. Kako je bilo tamo?
„Acting workshop Grožnjan“ još je jedna divna epizoda od tjedan dana. Radionica koja se održavala dva puta dnevno i trajala po nekoliko sati, nikad se nije činila dosadnom, već je iz scene u scenu nudila puno prilika za razmišljanje i razvoj vlastitih glumačkih sposobnosti. Rad u Grožnjanu, iako fokusiran na glumu, oplemenio me brojnim novim poznanstvima i životnim lekcijama, kako od voditelja glumaca i kazališnih djelatnika, tako i starijih kolega s Akademije, i svakako bih ju preporučio svim budućim polaznicima Kazališnog studija mladih i svima koji se na bilo koji način žele baviti glumom.
‘Moj plan je ostati normalan čovjek’
Koje su tvoje prve impresije o studiranju na Akademiji?
Akademiju sam tek upisao, jedva čekam da godina krene i još se više posvetim glumi s mojom Klasom 2024.! Primio sam jako puno čestitaka i lijepih želja, no i dalje volim biti normalan dečko koji sezonski radi u McDonaldsu gdje imam odličnu ekipu i nije mi problem raditi na grillu. Barem za sada nema većih promjena u svakodnevici, no veselim se istima jer zasigurno će ih biti.
Kakvi su tvoji planovi za budućnost? Imaš li već neke konkretne ciljeve ili uloge koje bi volio ostvariti?
Moj plan je ostati normalan čovjek, ne znam još koji su mi dugoročni ciljevi, ali znam da ću za svaku ulogu koju ću imati priliku ostvariti biti zahvalan i potruditi se čim bolje ju utjeloviti.
Što misliš – kako će te daljnje školovanje na Akademiji oblikovati kao umjetnika i profesionalca?
Akademija će mi zasigurno pružiti prilike za rad i razvoj te me oblikovati kao glumca. Dat će mi teorijsko i iskustveno znanje koje će mi biti prijeko potrebno u daljnjem radu. Nadam se da ću nakon nje ostati jednako posvećen ovome što volim i s jednakom ljubavi izlaziti na scenu. Tijekom prijamnog, upoznao sam neke profesore, svi se čine ljubazni i nabijeni su pozitivnom energijom, nadam se da je takav i ostatak Akademije.
Koji bi savjet dao mladim ljudima koji žele krenuti tvojim putem i upisati Akademiju dramske umjetnosti?
Što se savjeta drugima tiče, svakako bih im poručio da budu svoji i ne izgore u prevelikoj želji. Mislim da bilo tko, tko je dovoljno posvećen i ponizan, može postići jednak rezultat.
