Komemoracija za Ernesta Fišera okupila brojne uglednike koji su podsjetili na njegov neprocjenjiv doprinos književnosti, kulturi, novinarstvu.
Književnik, pjesnik, esejist, novinar, urednik, likovni kritičar, djelatnik u kulturi, član mnogih javnih ustanova, društava i udruga… To je samo dio funkcija i aktivnosti koje je tijekom svog života obavljao Ernest Fišer, koji je preminuo 7. studenoga u Varaždinu. Od njega su se jučer, na komemoraciji održanoj u Velikoj koncertnoj dvorani HNK u Varaždinu, oprostili brojni uglednici, prijatelji, poznanici, u prisustvu članova obitelji.
O njegovom radu na području varaždinske i hrvatske kulture, kao i o njegovoj novinarskoj karijeri, na komemoraciji su govorili Senka Bulić, intendantica Hrvatskog narodnog kazališta u Varaždinu, Mario Šoštarić, ravnatelj Gradske knjižnice i čitaonice “Metel Ožegović”, Tugomir Orak, predsjednik Varaždinskog književnog društva, Emilija Kovač ispred kulturno-znanstvene udruge Kajkavsko spravišče, Ivan Pranjić, predsjednik čakovečkog ogranka Matice hrvatske, Hrvoje Zovko, predsjednik Hrvatskog novinarskog društva, te Ivica Nuić, član Predsjedništva Matice hrvatske.
Vezan uz Varaždin i Čakovec
Ernest Fišer rođen je 2. svibnja 1943. godine u Zagrebu. Gimnaziju je završio u Varaždinu, a na Filozofskom fakultetu u Zagrebu diplomirao je jugoslavenske jezike i književnost te filozofiju. Autor je desetak pjesničkih zbirki, niza knjiga eseja i kritika te likovnih, glazbenih i kulturno-povijesnih monografija.
Radio je kao likovni pedagog u Domašincu, bio je novinar u čakovečkom tjedniku “Međimurje” i prvi urednik Radiostanice Čakovec. Od 1971. do 1972. bio je urednik svih izdanja Kulturno-prosvjetnog društva “Zrinski” u Čakovcu, a zatim, do kraja 1978., urednik čakovečkog Tiskarsko-izdavačkog zavoda “Zrinski”, priredivši za tisak u tom razdoblju više od sto knjiga suvremenih hrvatskih pisaca.
Jedan je od pokretača Međimurskog kalendara (1969.) i Kajkavskoga kalendara (1970.–1972.). Priredio je za tisak prvu Antologiju hrvatskog dječjeg kajkavskog pjesništva (1976.), a bio je i glavni urednik časopisa Kaj (1990.–1993.). Od 2009. godine bio je glavni urednik časopisa Matice hrvatske Kolo.
Na čelu kazališta, knjižnice, lokalnog tjednika
Radio je u Povijesnom arhivu u Varaždinu (1979.–1982.), uređivao književni časopis Gesta (1982.–1987.) i istodobno bio (1985.–1987.) direktor Narodnog kazališta “August Cesarec”, današnjega HNK u Varaždinu. Potom je radio kao ravnatelj Gradske knjižnice i čitaonice “Metel Ožegović” u Varaždinu, a od 1991. bio je direktor i glavni urednik županijskog tjednika Varaždinske vijesti.
Bio je član Matice hrvatske, Društva hrvatskih književnika, Hrvatskog novinarskog društva, Družbe “Braća hrvatskog zmaja”, Varaždinskog književnog društva i Ogranka DHK Čakovec-Varaždin.
“Njegova energija bila je pokretačka”
Intendantica Senka Bulić osvrnula se na Fišerovu ulogu u varaždinskom kazalištu, za koje je ostao vezan i nakon završetka svog razmjerno kratkog mandata.
“Varaždinsko kazalište održavao je u vrhu hrvatskog glumišta. Angažirao je umjetnike respektabilnih karijera, različitih poetika, promišljao je o kazalištu u svakom smislu, jednako o repertoaru, ansamblu, ali i obnovi koja je bila intenzivna i zahtjevna baš u vrijeme njegova mandata”, rekla je Bulić.
Osvrnula se i na njegov način djelovanja: “Njegova energija bila je pokretačka, zato je i stvorio toliko kreativnih oaza, a ovaj kraj učinio važnim mjestom umjetničkog života i intelektualne živosti.”
“Pamtimo ga kao očinski brižnog”
Glumica Ljiljana Bogojević pročitala je jednu od Fišerovih pjesama, nakon čega se od njega emotivno oprostio Mario Šoštarić, ravnatelj Gradske knjižnice i čitaonice “Metel Ožegović”.
“Ernest Fišer bio je odgovoran i marljiv, pamtimo ga kao očinski brižnog, uvijek spremnog pomoći. Dao nam je slobodu i pritom imao neograničeno povjerenje u rezultat našeg rada”, prisjetio se Šoštarić.
Kruna suradnje Gradske knjižnice i varaždinskog ogranka Matice hrvatske, istaknuo je Šoštarić, dogodila se 2019. godine kada je utemeljena pjesnička nagrada “Zvonko Milković”.
“I ove godine Ernest je bio predsjednik stručnog ocjenjivačkog povjerenstva. Šesta po redu nagrada dodijeljena je na svečanosti koja je održana 29. listopada ove godine. Slijedio je domjenak i kratak radni dogovor za naredni program idućih dana, dodjelu nagrade Katarina Patačić. No, nažalost, 29. listopada bio je Ernestov posljednji javni nastup i njegov oproštaj s knjižnicom”, rekao je u svom obraćanju Šoštarić, podsjetivši da je u proteklih 30 godina u knjižnici održano više od 160 programa u kojima je sudjelovao Ernest Fišer.
“Puno dobrih, plemenitih djela”
Predsjednik Varaždinskog književnog društva Tugomir Orak lirski se oprostio od kolege i prijatelja. Između ostalog, Orak je rekao: “Ernest Fišer na svom životnom putu utisnuo je tragove pune dobrih, plemenitih djela, u kojima se zrcali sva ljepota njegove duše i životne filozofije.”
Ispred Kajkavskog spravišča okupljenima se obratila Emilija Kovač. Podsjetila je na biografske detalje vezane uz Fišerov doprinos književnosti na kajkavskom jeziku, no naglasila je i da je bio veliki podupiratelj svih vrsta stvaralaštva.
“Bio je britka opažaja i vrlo istančana osjećaja za prosudbu. Mnogima od nas učitelj, recenzent i urednik nemalog broja naših knjiga”, istaknula je Kovač, podsjetivši i na stihove Božice Jelušić, koja je Fišeru posvetila pjesmu „Kajkavskom slovočuvaru vu spomen“.
Prvu pjesmu objavio sa 16 godina
“Fišer je kajkavštinu uzdizao na rang književnog jezika, a standardnu štokavštinu oplemenjivao finom melankolijom tako da je zvučala molski poput popijevki uz koje je rastao”, ustvrdio je Ivan Pranjić, predsjednik čakovečkog ogranka Matice hrvatske.
Vratio se u svome izlaganju Pranjić na 1965. godinu, kada je upravo taj matičin ogranak Fišeru, tada 20-godišnjaku, tiskao prvu knjigu pjesama „Nagrizeni anđeo“. No, otišao je i dalje u prošlost, iznijevši podatak da je Fišer već sa 16 godina u časopisu Polet objavio svoju prvu pjesmu.
“Zadužio je hrvatsku književnost”
Predsjednik varaždinsko-čakovečkog ogranka Društva hrvatskih književnika Aleksandar Horvat pročitao je pismo Hrvojke Mihanović-Salopek, predsjednice DHK.
“Ernest Fišer svojim je pjesništvom, ali i svestranim organizacijskim i stručnim radom zadužio hrvatsku književnost te se istaknuo kao iznimna pojava varaždinsko-čakovečkog književnog kruga, gdje je dugi niz godina predvodio ogranak Matice hrvatske, a paralelno bio i organizator brojnih aktivnosti varaždinsko-čakovečkog ogranka Društva hrvatskih književnika”, stoji u pismu.
Istaknuto je da je Ernest Fišer bio prvi autor koji je svoje kajkavsko pjesničko nadahnuće strukturirao kroz žanr pjesme u prozi.
“Tim važnim oblikotvornim pomakom otvorio je kajkavski izričaj prema suvremenim postmodernističkim formama”, naglasila je Hrvojka Mihanović-Salopek.
“Jedini koji je kolegici u nevolji ponudio posao”
Hrvoje Zovko, predsjednik Hrvatskog novinarskog društva, podsjetio je na jedan detalj iz Fišerova profesionalnog života koji oslikava kakav je čovjek bio:
“Točno prije 20 godina obavještajna služba maltretirala je jednu našu kolegicu, želeći na nezakonit i potpuno neprimjeren način dobiti informacije s kojima bi kompromitirala tadašnjeg predsjednika Republike Hrvatske Stjepana Mesića. Priča je buknula u javnosti, bila je velika afera, došlo je do smjena u obavještajnoj službi, a kolegica je trpjela velike posljedice, imala je traumu od tih događaja i u jednom trenutku završila na cesti. Jedini čovjek koji joj je tada ponudio posao bio je Ernest Fišer. Od svih u Hrvatskoj, velikih urednika i direktora, Fišer je bio taj koji joj je ponudio posao. Mislim da je to važno znati kada slažemo mozaik njegova života”, rekao je Zovko.
“Ti si istinski zaslužnik lijepe naše domovine”
Matica hrvatska na neki način krovna je institucija koja objedinjuje bogat Fišerov profesionalni rad. Ispred te ustanove skupu se završno obratio Ivica Nuić, član Predsjedništva Matice hrvatske.
“Ma što činio, Ernest Fišer uvijek je bio posvećen hrvatskoj kulturi i boljitku naše domovine”, naglasio je Nuić.
Podsjetio je da je Fišer bio istinski zagovornik donošenja Zakona o hrvatskom jeziku: “Nebrojeno je puta znao reći da Matica ne smije odustati od svog poslanja, u čijim je temeljima skrb za materinski jezik.”
Podjednako je uvjerljivo Fišer pisao i na kajkavskom i na štokavskom, ocijenio je Nuić. “Njegova poezija u sebi je nosila neobičan spoj aristokratskog i pučkog, tradicionalnog i modernog”, rekao je.
Završne riječi uputio je pokojniku:
“Dragi Erneste, ti nisi samo zaslužnik Matice hrvatske, ti si istinski zaslužnik lijepe naše domovine kojoj si darovao sve svoje veliko znanje i svu svoju veliku ljubav. Sjećanje na tebe živjet će trajno u našim srcima. Hvala ti za sve. Neka ti na nebesima anđeli prave društvo, dobri čovječe. Ne sumnjam da ćeš i njih nasmijavati i da će ti se i oni radovati, kao što smo ti se mi radovali tijekom života.”
