„Ova knjiga svojevrstan je romantičarski manifest, poziv na udaljavanje od buke svijeta”, rekao je prevoditelj Domagoj Lucić.
Muzička akademija u Zagrebu, jedna od stožernih kulturnih i obrazovnih institucija Republike Hrvatske, ugostila je 5. rujna dodjelu književne nagrade „Mladi Krleža” svečanom promocijom pobjedničkog rukopisa Domagoja Lucića Estetička planuća umjetnosti naklonjena redovnika.
Predstavljanje u ovoj umjetničkoj instituciji veliko je priznanje kako samoj književnoj nagradi „Mladi Krleža” (pokretačima i organizatorima nagrade – Modernist nakladništvo i Književni salon Korzo), tako i samom laureatu za 2025. godinu, Domagoju Luciću. To je u svojem govoru istaknuo i Robertino Bartolec.
Važnost ovog natječaja
„Varaždin, iako sredina velike kulturne i literarne tradicije, nikada u svojoj, posebno novijoj, povijesti nije imao program koji bi razvijao, poticao, kvalitetom podizao i stimulirao kulturu čitanja i spisateljstva u mladih”, ocijenio je Bartolec.
Ovaj natječaj, dodaje, to egzaktno čini za autore svih književnih žanrova do 35 godina iz Varaždinske i Međimurske županije, a sam naziv upućuje na Krležino obiteljsko podrijetlo vezano uz Varaždin.
„Velika je čast da institucija poput Muzičke akademije u Zagrebu prepoznaje to plemenito zalaganje za razvijanje intelektualnih i estetskih pregnuća u mladih u vremenu kada upravo ta darovitost ostaje jamac – kao kognitivni i inovacijski agregat – za opstojnost jednog nacionalnog korpusa”, rekao je Bartolec.
Dosadašnji laureati
Natječaj „Mladi Krleža” dosad je tiskanjem rukopisa nagradio niz autora – Kristinu Slunjski, Filipa Sveteca, Ivana Gorana Žunara, Luku Vintera – koji raznolikim žanrovskim rukopisima (poezija, proza, drama, prevoditeljstvo) aktivno demonstriraju ponajbolje što sjeverozapadna Hrvatska literarno baštini.
Kulminacija je dosegnuta, naglašava Bartolec, u ovogodišnjem laureatu Domagoju Luciću, rukopisom odnosno knjigom Estetička planuća umjetnosti naklonjena redovnika.
„Djelo je to koje se izdvaja ne samo kao najbolje u natječajno pristiglom literarnom fondu, nego je posve sigurno riječ o publikaciji koja je jedno od najvažnijih hrvatskih književnih izdanja unatrag mnogo godina”, istaknuo je nakladnik.
Stožerno teorijsko djelo
Riječ je o prvom prijevodu na hrvatski jezik stožernog teorijskog djela cjelokupnog razdoblja njemačkog romantizma. Izvornik nosi naslov Herzensergießungen eines kunstliebenden Klosterbruders njemačkih autora Wilhelma Heinricha Wackenrodera i Ludwiga Tiecka.
„Kada bi se samo i uzgredno prošlo sadržajem te knjige – graciozno analitički tematizirana imena Rafaela, Leonarda da Vincija, Albrechta Dürera, Michelangela, Caravaggia…; poglavlja naziva Načelo vrhunskog umjetnika, O općenitosti, toleranciji i ljubavi prema čovjeku u umjetnosti, Tajna moć umjetnosti, Kako i na koji način promatrati velika umjetnička djela i pritom se duhovno uzdizati… – jasno je da se susrećemo s književnošću motivima nasušno potrebnima današnjoj Hrvatskoj”, smatra Bartolec.
Fenomenologija glazbe
Ova knjiga s razlogom je predstavljena na Muzičkoj akademiji u Zagrebu, dodaje, jer je vitalan i ključan dio knjige Estetička planuća umjetnosti naklonjena redovnika posvećen estetičkoj fenomenologiji glazbe.
„Prema Wackenroderu, sve umjetnosti teže načelima glazbe. Ona posjeduje najbolje karakteristike svih umjetnosti uz narav da, dokle god je najuzvišenijih dometa realizacije, više nije moguće diferencirati materiju od oblika – bivajući spiritualna, divinizirana, transcendentalna…”, zaključio je Robertino Bartolec citirajući Wackenrodera.
Na to se nadovezao pisac predgovora knjige Vedran Lesar, prihvaćajući Wackenroderovo i Tieckovo shvaćanje umjetnosti i umjetnika. Premda, primjerice, Kantom kroz umjetnika artikulira priroda, sveukupno tezama knjige Estetička planuća umjetnosti naklonjena redovnika kroz umjetnika i njegov genij progovara sam Bog, rečeno je na događaju.
Umjetnik kao redovnik
To se ne događa iz vjersko-religijskih razloga, kaže Lesar, već u smislu da je osjećaj za umjetnost onaj isti nebeski tračak svjetlosti koji se kroz prizmu naših čuvstava razlijeva u tisućama boja. A to je pak dio nekog višeg plana da se čovjeka učini sustvarateljem, vraćajući nas vlastitoj nutrini, onome od uzvišena duha što bi trebalo biti božanskom intervencijom.
Zbog toga, istaknuo je Vedran Lesar, „redovnik” u naslovu ne odnosi se na osobu klera, nego na posvećenu djelatnost imaginativnog razmišljanja; odnosi se na kompleksnu duhovnu normu čulnih analogija i simbola koji čine umjetnost i umjetnika prema Wackenroderu.
“Bilo vam na radost!”
Tu kompleksnu i beatificiranu povezanost duhovnih analogija i simbola zaključno je svojim obraćanjem demonstrirao laureat Domagoj Lucić. Štoviše, isprva se predstavio publici svojim glazbenim talentom interpretirajući gitaristički broj velikog Francisca Tárrege Etida u e-molu.
U svojem izlaganju istaknuo je kako je bliskim osjetio temperament Wackenroderovih i Tieckovih pogleda, zbog čega mu rad na prevođenju nije bio dugotrajan, koliko god trajao, već inspirativan i razvijajući.
„To je svojevrstan romantičarski manifest, poziv na udaljavanje od buke svijeta i poniranje u sama sebe. Stoga sam tekstu dodao podosta natuknica, a sve one tu su kako bi čitatelju pružile širi kulturno-povijesni kontekst”, naglašava Domagoj Lucić.
Dodaje da je dobra odluka Modernist nakladništva bila ta da knjigu tiska dvojezično, s prijevodom i izvornim njemačkim tekstom.
„I možda najbolje što mogu poručiti jesu završne riječi ove knjige, autorova posljednja poruka: Bilo vam na radost, dragi čitatelji!”, poručio je Lucić.
Iz Modernista kažu da je interes za predstavljanje ove knjige velik: sljedeća promocijska postaja je Rijeka.
