Izložba slika Roberta Maloića "Mirrors in the Dark" otvorena je sinoć u Galeriji HDLU-a Varaždin.
Izložba slika pod nazivom Mirrors in the Dark (iliti Ogledala u tami) akademskog slikara Roberta Maloića otvorena je sinoć, 11. studenoga, u prostorima HDLU-a u Varaždinu.
O Maloićevu radu uvodno su govorili Velimir Ivezić, predsjednik varaždinskog HDLU-a, i Dražen Pavlović, programski voditelj galerije, dok je osobniji osvrt pružio autorov prijatelj iz djetinjstva, književnik Igor Ivko.
Nihilizam kao realizam sadašnjeg trenutka
– Prvi dojam je da su slike pozicionirane nihilistički ili da dijele prostor limba, čistilišta, možda pakla – dao je uvodno svoje viđenje Velimir Ivezić. Međutim, smatra on, Maloićeve slike zapravo su u suglasju s aktualnim društvenim trenutkom.
– Znamo što se tijekom mjeseca studenoga događalo u Vukovaru. Znamo što se trenutno događa u društvu. Za mene stoga ova izložba ne odražava pesimizam nego realizam. A koliko ga svaki od nas osobno ispoljava, to je stvar sudbine – rekao je Ivezić.
Ogledala govore o nama
Upravo na taj poziv koji Maloićevi radovi upućuju publici skrenuo je pažnju Dražen Pavlović. To je, kaže, poziv na pogled ne usmjeren samo prema vizualnome na slici, nego prema unutra, prema samome gledatelju, a slika je tu, sukladno nazivu izložbe, u funkciji ogledala.
– Ta ogledala u tami govore puno o nama samima. U ovim teškim vremenima, i lokalno i globalno, koja prate strah i neizvjesnost, ne vidimo više sebe, gubimo se. Stoga mislim da je ova izložba došla u pravom trenutku da nas potakne na razmišljanje tko smo, kakvi smo i kamo idemo – kaže Pavlović.
Ulazak u jungovsku sjenu
Slike predstavljene na izložbi, pretežito ulja na platnu uz nekoliko akrila, nastajale su tijekom 2023. i 2024. godine.
– Meni je polazišna točka traženje odgovora na pitanje što se događa kad sklopimo oči i ostanemo sami sa sobom. Tu možda ulazimo u neku jungovsku sjenu, područje koje mnogi izbjegavaju, ali ja baš i ne – rekao je autor o izloženom opusu.
Šok, nelagoda, mučnina
Doživljaja prvoga susreta s recentnim Maloićevim slikama prisjetio se Igor Ivko, opisavši taj trenutak kao šok, nelagodu, mučninu. U predgovoru kataloga izložbe Ivko sugerira upravo svojevrsno beznađe i izgubljenost kao temeljni dojam Maloićeva likovnog svijeta.
– Dobrodošli u ne-mjesto u koje nas je Robi pozvao; ovdje nema orijentira, punktova, točaka, ishodišta, sredine ni kraja, ovdje nema umirujućih krugova, povratka, nema puta, nema ceste, nema lampi, nema kompasa – samo impasse, samo zastoj koji će potrajati, i bolje nam je da budemo spremni – piše Ivko u predgovoru.
Zagrljaj smrti ili dodir podrške
S druge strane, tjelesnost Maloićevih slika, ali i dodir kao učestali motiv, otvaraju i druge moguće doživljaje – primjerice, je li riječ o zagrljaju smrti koji vuče u ništavilo ili o dodiru podrške u izgubljenostima u svijetu ili između svjetova.
– Kakvi smo mi u tim jungovskim sjenama, to je za svaku osobu drugačije. Ja se time bavim slikama, a drugima dajem priliku da tomu pristupi svatko na svoj način – poziva autor.
Prva samostalna izložba u Varaždinu
Robert Maloić rođen je 27. svibnja 1983. u Varaždinu. Diplomirao je na Akademiji primijenjenih umjetnosti u Rijeci, a mentor mu je bio doc. Vladimir Gudac. Nakon studija život ga odvodi u Veliku Britaniju, gdje postaje tattoo-majstor, paralelno radeći na svome slikarstvu. Izlagao je nekoliko samostalnih i veliki broj skupnih izložbi u Hrvatskoj i inozemstvu (Zagreb, Zadar, Split, Rijeka, Labin, New York, Berlin, Eisenstad). Ovo je njegova prva samostalna izložba po povratku u Varaždin.
