Na stalni postav čeka se gotovo 50 godina. Aktualna izložba prvi je korak prema tome.
Ovoga tjedna Varaždin je svečano obilježio stotu obljetnicu rođenja jednog od najznačajnijih hrvatskih slikara druge polovice 20. stoljeća, ujedno i “najvaraždinskijeg” slikara, Miljenka Stančića (Varaždin, 1. 3. 1926. – Zagreb, 13. 5. 1977.). Središnji događaj bilo je otvorenje izložbe u palači Sermage u sklopu koje je, uz izdvojene radove, Gradski muzej Varaždin predstavio i probranu biografsku građu.
Naziv izložbe, „Varaždin kao mjera i obrazac”, podsjeća na Stančićevu posebnu vezu s gradom, o kojoj je i on sam često govorio. Upravo melankolične vizije varaždinskih veduta, doživljene kroz prizmu sjećanja i nostalgije, bile su mu temeljno nadahnuće.
Varaždin kao duhovni krajolik
“Uvijek naglašavamo da Stančić nije topografski slikao naš grad, nego mu je on bio duhovni, emotivni krajolik. Od svih stabala najčvršće je ono koje ima najdublji korijen, i to nabolje opisuje Stančića. Uvijek je bio ukorijenjen u Varaždinu i u svojoj obitelji. Možemo reći da je, slikajući na bazi tradicionalnosti, iznjedrio najintimnija, najljepša i najljudskija slikarska dijela”, rekla je na otvorenju Elizabeta Igrec, muzejska savjetnica Gradskog muzeja Varaždin.
Posjetitelji na izložbi mogu vidjeti širok raspon Stančićeva stvaralaštva – od gimnazijskih crteža do remek-djela poetskog nadrealizma. (Upravo je on u hrvatsko slikarstvo uveo nadrealnu estetiku, istaknula je Igrec.) Posebno mjesto zauzima darovana biblioteka s više od 650 naslova, kao i originalna paleta boja velikog majstora.
Neposredno uoči otvorenja izložbe, u Gradskoj knjižnici i čitaonici “Metel Ožegović” održan je stručni skup u organizaciji Zavoda za znanstveni rad Hrvatske akademije znanosti i umjetnosti u Varaždinu. O manje poznatim aspektima umjetnikova života, poput njegove privatne korespondencije, govorila je umirovljena muzejska savjetnica Mirjana Dučakijević, dok je Ružica Pepelko iz Kabineta grafike HAZU analizirala Stančićev likovni razvoj, s posebnim naglaskom na rane radove i crteže.
Temelji zbirke postavljeni još 1948. godine
Temelji muzejske zbirke vezane uz Stančićevo ime postavljeni su još 1948. godine, otkupom prvog djela. Nakon toga je, 1960-ih godina, kustosica Marija Mirković započela sustavnu obradu materijala.
“Osim 139 djela Miljenka Stančića, imamo i otprilike 800 predmeta iz njegove osobne ostavštine. Tu su njegove svjedodžbe, osobne fotografije, pa čak i predmeti poput štafelaja koji još uvijek kao da čeka Miljenka da završi jednu od svojih slika”, rekao je ravnatelj Miran Bojanić Morandini.
Uvod u stalni postav
Izložbu je otvorio Lovro Lukavečki, predsjednik Gradskog vijeća Grada Varaždina. On je naglasio značaj Stančićeva slikarstva za cjelokupni identitet i doživljaj grada Varaždina. A ravnatelj Morandini najavio je da bi ova izložba trebala biti uvod u konačno rješenje pitanja Stančićeva stalnog postava.
“U ovom salonu godišnje smo imali između pet ili deset manjih izlužbi. Međutim, čitave ove godine, nadamo se i dulje, u njoj će biti izložen svojevrsni uvod u budući stalni postav Miljenka Stančića ili općenito postav varaždinskog likovnog kruga”, najavio je Morandini.
I on je ukazao na vezu Stančića i Varaždina, rekavši kako “Varaždin iz njega nikad nije izašao”.
“Nažalost, prečesto nam se događalo da smo zaboravili našeg najvećeg, najdražeg umjetnika”, poručio je ravnatelj Muzeja te podsjetio da se Grad još 1977. godine obvezao da će Stančićeva djela dobiti svoj stalni dom.
Izložba “Varaždin kao mjera i obrazac”, koja služi kao snažan podsjetnik na važnost Stančićeva nasljeđa, ostaje otvorena za javnost do 31. prosinca 2026. godine.
