Roman "Kornjača u staklenci šutnje" predstavljen je u Čakovcu, idućeg petka slijedi promocija u Varaždinu.
„Želim da ti moj roman bude najveći hit u karijeri”, poručio je književnik Tomislav Ribić svom uredniku i izdavaču Josipu Panduriću na završetku večeri u čakovečkoj „Riznici Međimurja”, piše Ivan-Goran Herman za eMedjimurje. Tom je prigodom javnosti predstavljen njegov novi roman „Kornjača u staklenci šutnje”, djelo koje kroz intimnu vizuru autorove majke Verice progovara o sudbini Čakovca u predratnom i poslijeratnom razdoblju, ali i povezanosti obitelji s Varaždinom.
Ribića smatraju svojim
Prisutni su imali priliku zaroniti u manje poznatu povijest međimurske metropole kroz priče o obiteljima koje su oblikovale njezin identitet. Uz glavnu junakinju Vericu, roman nastanjuju brojni stvarni likovi: suprug Branko, sin Tomica, ujak Šandor (Aleksandar Makovec), baka Julijana i djed Dragutin te čitava galerija živopisnih sugrađana.
Ravnateljica Muzeja Međimurja, Maša Hrustek Sobočan, istaknula je važnost ovog djela za lokalnu zajednicu:
“Drago mi je što se predstavljanje knjige najprije održava upravo u Čakovcu, iz kojega i autor vuče korijene, tako da ga smatramo svojim. Imali smo prilike nekoliko puta u zadnjih godinu-dvije družiti se s njim i saznati nešto iz prve ruke o njegovoj obitelji i povijesti grada.”
Vrijednost knjige dodatno potvrđuje i činjenica da je Ribić muzeju darovao obiteljske fotografije korištene u romanu, koje su sada postale dio stalnog postava.
Suživot Mađara, Židova i Hrvata
Povijesni okvir od 1920-ih do 1960-ih godina stručno je ocrtao Aleksandar Makovec, bivši gradonačelnik i bratić autorove majke. Opisao je Čakovec kao grad omeđen industrijom i prugama, u kojem su Mađari, Židovi i Međimurci skladno suživjeli.
Makovec se osvrnuo na tadašnju višejezičnost – od mađarskog i njemačkog do kajkavštine i jidiša – te duhovito primijetio kako su se nakon Prvog svjetskog rata s novim jezikom pojavile i psovke koje su, kako kaže, „Međimurci prihvatili možda najbrže – otprilike kao što danas prihvaćamo cajke”. Poseban naglasak stavljen je na neizbrisiv trag židovske zajednice koja je izgradila urbanu jezgru grada, uključujući i tadašnji „Beverly Hills” – današnju Nazorovu ulicu.
Neraskidiva veza Varaždina i Čakovca
Autor Tomislav Ribić, rođen u Varaždinu (1959.), duboko je vezan uz Čakovec preko obitelji Makovec koja je nekada vodila uspješan posao s preradom žitarica. Romanom je uspio spojiti ova dva grada ne samo zemljopisno, već i emocionalno.
“Čakovec dvadesetih i tridesetih godina prikazujem kao grad koji je težio boljem: imao je bogat društveni život, kulturnu scenu, kazališne družine, redovita fotografiranja kod fotografa Kovača… Kad nestane građanski mentalitet, nestane sve”, naglasio je Ribić, nagrađivani član Hrvatskog društva pisaca.
Između lirike i obiteljskih trauma
Moderatorica večeri, književnica i profesorica Emilija Kovač, analizirala je književnu težinu romana, ističući kako je Ribićevo pjesničko iskustvo dalo djelu poseban ritam u kojem se pretapaju kronika i lirika. Posebno se osvrnula na naslovnu metaforu „staklenka šutnje”, rekavši da ona simbolizira način na koji su ovdašnje generacije pod poklopcem čuvale teške obiteljske traume i prešućene istine.
Izdavač Josip Pandurić pohvalio je autorovu hrabrost da u eri površnih sadržaja ponudi ovako slojevito i opsežno štivo, izrazivši uvjerenje da će „Kornjača” pronaći put do čitatelja diljem zemlje. Ako se autorova želja ispuni, bit će to velika pobjeda za regionalnu književnost koja dokazuje da se u tišini starih staklenki kriju najvrijednije priče.
Ovoga petka, 24. travnja, roman “Kornjača u staklenci šutnje” bit će predstavljen u Gradskoj knjižnici i čitaonici “Metel Ožegović” u Varaždinu. Uz autora, govorit će književnica i profesorica Valentina Šinjori te izdavač i urednik Josip Pandurić.
