Priču o nevjerojatnom životnom putu Marije Jurić Zagorke mnogobrojnoj publici približio je Kristijan Petrović.
Uoči premijere predstave Kamen na cesti varaždinskog HNK – najavljene za ovaj petak, 15. svibnja – poznati novinar Kristijan Petrović na Sceni Veček održao je zanimljivo predavanje pod naslovom „Prkosno pero – Zagorkina priča“. Koristeći biografske crtice, originalne arhivske materijale i AI-ilustracije, Petrović je publiku proveo kroz trnovit životni put Marije Jurić Zagorke, koja je iz zlostavljanog djeteta izrasla u ikonu hrvatskog novinarstva i književnosti te, kako je se često voli nazivati, prvu hrvatsku feministicu.
Dvorana je bila, ali zaista i doslovno, ispunjena do posljednjeg mjesta. Razlog svakako dijelom leži u činjenici da je održavanje predavanja povjereno omiljenom varaždinskom Mračnom Pripovjedaču, no lik i djelo Marije Jurić Zagorke samo po sebi izdvaja se u hrvatskoj kulturi, jednako i po popularnosti, i po omiljenosti, i po intrigantnosti.
Od Negovca do varaždinskih Uršulinki
Petrović je priču započeo tamo gdje svaka legenda počinje – „jednom davno“, točnije 2. ožujka 1873. godine na imanju Negovec pored Vrbovca. Njezina obitelj bila je podosta imućna; nije nevažno da su kumovi na njezinu krštenju bili Erdödyjevi, no Marijino djetinjstvo bilo je daleko od plemićke idile. Otac Ivan bio je marljiv namještenik, ali submisivan pod vlašću okrutne supruge Josipe.
„Josipa je bila majka bez trunke empatije. Fizička kažnjavanja, šibanja i zatvaranja u mračne sobe bili su Marijina svakodnevica“, istaknuo je Petrović.
Rano djetinjstvo provela je u Hrvatskom zagorju; tamo je njezin otac posjedovao vlastito imanje, a upravljao je i imanjem baruna Geze Raucha. Važna osoba u tome razdoblju njezina života bio je – Tenšek. Riječ je o tamošnjem seljaku odnosno slugi koji je Mariji volio pričati priče.
„Čini se da je Tenšek bio upravo taj čovjek koji je polagano u toj malenoj Mariji počeo buditi interes prema pripovijedanju i pričama”, smatra Petrović.
Tračak svjetla u Marijin život unio je boravak u Varaždinu 1879. godine. Živeći kod bake Terezije Domin u kuli u današnjoj Vrazovoj ulici, Marija je prvi put osjetila slobodu. „Kod bake je bilo sunca, njezine su ruke mirisale na dunje“, citirao je Petrović Zagorkine memoare, napominjući kako je upravo baka bila prva koja je poticala njezino rano pisanje.
Prvi bunt i „Samostanske novine”
Školovanje kod sestara milosrdnica u Zagrebu otkrilo je njezin prkosni karakter. Tih godina Marija je izradila Samostanske novine, jedan jedini primjerak koji je kružio među učenicama. Kazna je bila surova – klečanje na drvu i prazan tanjur pred očima dok drugi jedu.
Ipak, profesor Gjuro Deželić prepoznao je njezinu nadprosječnu inteligenciju, no njegovo pismo roditeljima u kojem savjetuje daljnje školovanje izazvalo je kontraefekt kod majke.
Kulminacija majčine okrutnosti bila je prisilna udaja 17-godišnje Marije za 15 godina starijeg mađarskog željezničara Andrása Matraya (Andrija Matraj). Bijeg iz tog nesretnog braka u Mađarskoj, prerušavanje u sluškinju i povratak u Zagreb – bila je to još jedna tmurna epizoda njezina života.
Prva politička novinarka
Petrović je živopisno opisao Marijin ulazak u novinarstvo 1896. godine. U redakciji Obzora isprva je radila skrivena u zasebnoj prostoriji jer „ženi nije bilo mjesto među muškarcima“. No, njezino znanje mađarskog i britki tekstovi o mađarizaciji natjerali su kolege na poštovanje.
„Tada se rodila Zagorka. Postala je prva politička novinarka, prva koja je izvještavala iz Sabora i žena koja je osnovala prvi ženski sindikat ‘Kolo radnih žena’“, naglasio je predavač. Kasnije će dogurati i do urednice tog lista.
Kraljica „šunda“ koja je pobijedila elitu
Poseban dio predavanja bio je posvećen njezinu književnom radu. Potaknuta biskupom Strossmayerom da piše na hrvatskom kako bi suzbila njemačku literaturu, Zagorka stvara mnoga svoja poznata djela.
„Ljudi su čekali u redovima ispred kioska kad su izlazili nastavci njezinih djela. Čak su i nepismeni plaćali drugima da im čitaju nastavke primjerice Gričke vještice. Zanimala ih je ljubavna priča Nere i Siniše, dok je Zagorka pisala o progonu žena i o društvenoj nepravdi”, istaknuo je predavač.
Dok ju je narod obožavao, tadašnja „intelektualna elita” ju je prezirala. Nazivala ju je „piscem za sobarice”. No Marija im nije ostala dužna.
Petrović je podsjetio i na Zagorkinu vizionarsku stranu. Njezin roman Crveni ocean bio je prvi znanstveno-fantastični roman na ovim prostorima, inspiriran izumima Nikole Tesle. AKneginja iz Petrinjske ulice bio je prvi hrvatski krimić.
Pionirka ženskog tiska
Da bi se vidjelo koliko je bila prkosno na strani pravde i u kojoj mjeri je pomicala granice, valja istaknuti da je u doba Khuena Hedervaryja organizirala je prve ženske demonstracije. Također je bila jedna od utemeljiteljica Hrvatskog novinarskog društva.
Zagorka je pisala za mnoge hrvatske listove: Male novine, Jutarnji list, Obzor, Hrvatski dnevnik, Ženski list, Hrvatica… Poseban naglasak Petrović je stavio na priču o Ženskom listu, koji je pokrenula 1925. godine.
„U svom je listu, uz modu i kućanstvo, žene podučavala o njihovim pravima, zdravlju, ali ih je i politički opismenjavala“, istaknuo je Petrović, citirajući detalj jednog Zagorkinog članaka: „Muškarci itekako podržavaju slobodu, ali samo ako je njihova”.
Takav Ženski list došao je na loš glas u dijelu javnosti zbog „vulgarnosti” i „slobodarstva” pa, uslijed sukoba u redakciji, ona odlazi. Nakon toga časopis mijenja koncepciju, pod motom: „Kuhinja. Djeca. Crkva.”
Ustaše pred Zagorkinim vratima
U mnoštvu njezinih važnih novinarskih tekstova, istaknuo je Petrović njezin intervju s nadbiskupom Alojzijem Stepincem o položaju žene u društvu.
A onda dolazi mračno doba. Dana 10. travnja 1941. proglašena je Nezavisna država Hrvatska, a već sutradan ustaše su pred vratima Marije Jurić Zagorke.
„Taj glas, koji zagovara ženska prava i ženske slobode, nije bio po volji režimu”, tumači Petrović.
Međutim, nisu je željeli ni u partizanima. Tijekom cijeloga života, uvijek iznova i iznova, mnoga su se vrata zatvarala ispred Marije Jurić. No nikad na to nije pristajala.
Nasljeđe prkosnog pera
Predavanje je završilo emotivnim podsjetnikom na Zagorkin stan na Dolcu 8, gdje danas djeluju Ženski studiji i čuva se njezina ostavština. Petrović je podcrtao važnost Marije Jurić Zagorke za novinarstvo i književnost, ali i i za velike i hrabre iskorake u borbi za prava žena.
„Bila je enormno inteligentna, s nevjerojatnom maštom i znanjem, ali ono što ju je definiralo nakon svega što je prošla bilo je – prkosno pero“, završne su riječi nakon kojih je Petrović ispraćen dugotrajnim pljeskom varaždinske publike.
