U filmu nema idealiziranja i žmirenja na jedno oko. A i kako ispričati priču o najvećem ako se ne spomene njegova tamna strana u nekoliko činova – od drame preko fantazije do tragike.
Diego Armando Maradona jedno je od nogometnih
božanstava. Uz Peléa,
Sócratesa, Puskása,
Beckenbauera, Cruijffa,
Messija i možda još nekolicine spada u red ljudi
koji su zauvijek, bez imalo pretjerivanja, zadužili najvažniju
sporednu stvar na svijetu. I to ne samo nogometnim vještinama,
već karakterom, ponašanjem pa i svojevrsnim pionirskim potezima
koji su ostavili neizbrisiv trag u svemu što je bitno u i izvan
zelenog terena.
A i sam bog, zvan Maradona, znao je da toga ima nebrojivo mnogo.
Misija jedan: nogomet
Dok Messi ima Barcelonu, otprije trofejni klub s bogatom
europskom poviješću i grandioznim imenima, Maradona je u centru
svoje priče ipak bio na drugom mjestu – taj grad zove se Napulj,
a klub S.S.C. Napoli. Upravo se oko tog kluba i grada vrti radnja
u dokumentarcu Asifa Kapadija, koji iza sebe ima
nadmoćne i inspirativne filmove o velikanima sporta (‘Senna’,
2010.) i glazbe (‘Amy’, 2015.).
U filmu nema idealiziranja i žmirenja na jedno oko, kao što je to
bilo u ‘Maradona by Kusturica’ (2008). ‘Mali zeleni’ tamo je
bezgrešan i prikazan u domeni jake društveno-političke figure u
zemlji, što i jest bio, ali Kusturica se Argentinca tada uhvatio
više s obožavateljske strane, nego one filmske. Zanemaren je širi
društveni kontekst. Svejedno, to je bila ideja Emira
Kusturice koju je, pokazalo se, pregazilo vrijeme, a
vjerujem da ni Diego tad nije bio blagoglagoljiv te htio reći
neke stvari o kojima u Kapadijevom dokumentarcu otvoreno govori.
Točnije, nije ga se ni pitalo.
Film počinje brzinskom vožnjom mladog Diega od Argentinosa
Juniorsa, preko legendarnih Boca Juniorsa, relativno neslavne
epizode (ne s nogometaševe strane) u Barceloni do dolaska u grad
podno Vezuva 1984. godine i potpisa za Napoli. Kao da je dovoljno
temperamentni i kaotični grad u južnoj Italiji naslonjen na
mafijašku sisu trebao iskru koja će zapaliti vatru do kraja.
Naslovi s Napolijem nisu došli odmah. Tek nakon tri godine i
mitskog Svjetskog prvenstva 1986. u Meksiku gdje Maradona
Argentinu predvodi do naslova svjetskog prvaka, dosegnut je
vrhunac.
Misija dva: navijači
Partenopei (Napolitanci) 1987. osvajaju Serie A prvi, a 1990.
drugi put. Između toga, 1989. ulovili su jedan veliki europski
trofej – Kup Uefa, također prvi u vitrinama kluba. Nakon toga, do
današnjeg dana, nisu osvojili ni jedno prvenstvo iako su
nominalno imali momčadi spremne za novo okrunjenje. No, očito je
vrag u detaljima, a tih je sedam godina, vrag stanovao u Napulju.
I vrag i bog – da ne bi bilo zabune.
Maradonina napuljska pustolovina u cijelosti je prikazana kroz
arhivske snimke, sugovornici govore u voice-overu, a
cijelu radnju pratimo kronološki. Bez odstupanja, gledamo
argentinskog nogometaša na privatnom i poslovnom planu, kroz klub
i reprezentaciju, kroz ‘oči’ obitelji, prijatelja, suigrača,
novinara.
Navijači u cijeloj priči imaju poseban dio. Maradona je za njih
svetac, religija za koju pale svijeće kada su bolesni od
nogometnih poraza, on je za Napolitance veći od samog Svevišnjeg,
a ponekad veći i od majke Italije. Anegdote s ulice, pregledi
slavlja diljem Napulja i neopisivi prizori sa stadiona Sao Paola
dio su širine koja se u dokumentarcu daje i prikazuje Maradoninu
avanturu većom od života.
Misija tri: novinari
Stara njuškala ”nekoliko” su puta, barem saznajemo iz filma,
znala izbaciti Diega ‘iz hlača’. Ili je bez njih često ostajao na
bezbrojnim zabavama u godinama najveće slave, često se ne
obazirući stoji li iza njega predsjednik kluba ili vođa Camorre.
Kriminalne organizacije odigrale su veliku ulogu u njegovom
dovođenju u klub, što je odmah i bez ikakvih granica dovedeno
pred vidjelo na prvoj konferenciji za novinare kad je sletio
podno Vezuva.
Ispred Maradonine rezidencije u Napulju okupljale su se na
stotine obožavatelja, ali još veći je bio broj novinara koji su u
svakodnevnim blic-akcijama, nasrtajima na Diegovo vozilo,
postavljanjem neugodnih pitanja i izravnim zadiranjem u privatni
život postali, možda ne ‘neprijatelj broj 1’, ali mu zasigurno
nisu bili ni blizu srca – koje je jako voljelo majku, oca, ženu,
kokain i još poneke žene koje bi naišle u ludim napuljskim noćima
i provodima.
Dok su s jedne strane novinari sami svojim tekstovima i
naslovnicama učinili Maradonu ‘većim od svih’, s druge strane
potkopavali su njegov privatan život koji je bio sve samo ne
nevin. A nakon što je Argentina 1990. na Svjetskom prvenstvu
predvođena Diegom izbacila domaćina Italiju na Sao Paolu, njegova
reputacija u svim dijelovima Italije, osim Napulja, počela je
strmoglavo padati. Postao je napuljski kralj kojeg je mrzio
ostatak Apeninskog poluotoka.
Misija četiri: privatni život
Na argentinski prkos, temperament, a opet šarmantnu osobnost
omalenog Argentinca padali su mnogi. ‘Zaveo’ je navijače, ‘zaveo’
je upravu kluba koja ga nije puštala iz Napolija. ‘Zaveo’ je
mafiju. Ipak, činjenice su takve da je zaista zavađao, u punom
smislu te riječi, samo žene.
Njihov broj za javnost uvijek je bio jednina – jedna jedina bila
je Claudia Villafane – dok se prava istina krije
u množini. Ova strana Diegove priče vrlo je nelagodna, često i
mučna, a kada se u kroz karijeru nogometne zvijezde provlače
afere one su često ili usko vezane uz alkohol, drogu, probleme sa
zakonom, preljube. A Maradona je imao sve od toga. On je kao
čovjek pun kontradikcija – s čvrstom vjerom u Boga uz kršenje
kršćanskih pravila. Preko ljubavi prema nogometnoj igri pa
namjernim kršenjem nogometnih pravila i zakona fair-playa.
Vođenje zdravog života i valjanja protivnika po travi savršenom
kontrolom lopte pa sve do ‘usisavanja’ bijelog praha i ispijanja
viskija. Kako ispričati priču o najvećem ako se ne spomene
njegova tamna strana u nekoliko činova – od drame preko fantazije
do tragike. Diego Maradona ispao je lucidnom predstavom koja
sadrži sve sastojke i vrste u kojoj glavni lik postaje, bori se,
doseže vrhunac, opstaje, nestaje i propada. Pa se ponovo diže – u
svim uspomenama na djela koja su ostala u njegovoj slavnoj,
mitskoj prošlosti.